Zahuktala se rasprava među nastavnicima o poklanjanju ocjena u školi: ‘Sramota, vi o tome javno’
Nakon što smo objavili kritiku nastavnice o kolegama koji poklanjaju ocjene, ispod članka se u komentarima zahuktala prava rasprava. Jedan je nastavnik čak i priznao da je taj koji poklanja ocjene te objasnio svoje razloge. Drugima se to, uglavnom, nije svidjelo pa su mu krenuli kontrirati.
Foto: D. Kovačević, srednja.hr
Koncem prošlog tjedna objavili smo komentar jedne nastavnice. Ona je, naime, na društvenim mrežama oplela po svojim kolegama koji učenicima poklanjaju ocjene. Ukratko, rekla je da takvi ljudi ne bi smjeli raditi u školi, a nakon što smo objavili tekst, zahuktala se prava rasprava.
‘To je dio posla učitelja’
Većina je nastavnika, odnosno korisnika koji su se tako predstavljali, podržala nastavnicu i njenu osudu onih koji poklanjaju ocjene.
– Ne kažem da je lako komunicirati lošu ocjenu djetetu i njegovim ponekad prenapetim roditeljima. Ali i to je dio posla učitelja i treba ga znati odraditi. Ako u Tcomu zaposlene treniraju kako komunicirati s teškim klijentima, isto tako učitelja treba trenirati kako komunicirati s teškim roditeljima. Svi smo mi ljudi i trebamo jedni druge učiti kvalitetnijem suživotu. A petice i čitav sustav ocjenjivanja je priglup, ali s druge strane oni koji imaju prave petice su poniženi s ovakvim pristupom podjele petica, stoji u jednom komentaru.
Druga se složila pa istaknula kako misli da se najviše petica poklanja u osnovnoj školi, dok se u srednjoj vidi tko je stvarno dobar učenik, pa dodala kako to “nije u redu prema učenicima koji se stvarno trude i rade”. Neki su tu pojavu smjestili u širi kontekst pa zaključili kako je naš obrazovni sustav, općenito, “nula bodova”.
– Gledam sad koliko djece ima direktan upis gdje god žele, pa to je van svake pameti. Ajde, shvatila bi da se onda upisuju u neke škole koje su im tu po bodovima, al imat 50-60 bodova i upisat gimnaziju je van svake pameti. Shvaćam čak i djecu, al njihove roditelje nikako. Takvi će past prvi razred, past će i taj kaj ponavljaju a neko dijete su zakinuli za školu za koju ima bodove i volju i želju. A o poklanjanju ocjena, miljenicima i onima koji su se zamjerili nastavnicima i profesorima, bolje da šutim, vidjela sam i doživjela svašta do sada, a tek sam na sredini. Najstariji je završio srednju, ona sad kreće u srednju, iduće godine najmlađi kreće u osnovnu. Baš me zanima čega ćemo se još nagledat. Ali ljuta sam ko ris, napisala je jedna komentatorica.
Priznao da poklanja ocjene
No, da nisu svi na istoj valnoj duljini glede poklanjanja ocjena pokazuje i komentar nastavnika pod pseudonimom koji se predstavlja baš kao taj učitelj koji poklanja ocjene, to svjesno radi kako bi nagradio određena ponašanja učenika, savjestan rad i volju za komunikacijom na satu.
– Niti poklanjam ocjene bez razloga nit ih poklanjam svima, a jednako tako niti za bezveze, ali im maksimalno olakšam i dam jasne upute i točne zadatke koje mi moraju znati za 5, 4, 3 i 2. Često sam svjestan da učenik ne zna za 5, ali ako mi obavi zadatke za 5 (čak uz moju minimalnu pomoć) svejedno mu dam željenu ocjenu. Jedini mi je zahtjev da se samostalno sjete traženih sitnica koje ispitujem (Matematiku predajem). Naravno, takvog sam stava jer radim u OŠ, u srednjoj bih bio znatno stroži, ali također i rušim učenike koji baš ništa ne rade i ne uče. Ipak, smatram da su osim znanja i testova također bitni učenikovi stavovi, upornost i zalaganje i na temelju toga sam svakome spreman pokloniti (ili sniziti) ocjenu. Usput, na to ih upozorim na prvom satu svake školske godine, te također, svakom učeniku u njegovom kalibru poklonim ocjenu (eventualno jednu više, ali i to ako je kroz godinu pokazao određenu volju i ima (i opet, makar poklonjenu) bar neku tako dobru ocjenu iz zalaganja, samostalnog rada ili usmenog. (Naravno, učenik bez ijedne petice ne može imati 5, jel), komentirao je jedan učitelj ispod našeg članka.
Oštro ga iskritizirali
– Sramota. Još vi o tome tako javno. I eto zbog vas će netko kriviti srednjoškolskog profesora ako završi na popravku jer “kako je završio na popravku ako je u osnovnoj imao 4 ili 5, odmah je uslijedilo u komentaru ispod.
Većini se drugih komentatora također nije svidio komentar učitelja koji je priznao da poklanja ocjene. Neki su istaknuli kako je nažalost previše takvih nastavnika u školama i da im očito nije jasno ili ih nije briga što na taj način “učenički stres i probleme s usvajanjem gradiva samo odgađaju za kasnije”.
– Da. škola je i odgojna ustanova, ali odgoj se ne ocjenjuje niti ulazi u ocjenu. Ocjena iz zalaganja ne postoji. Baš me zanima imate li taj trud i zalaganje u kriterijima ocjenjivanja s obzirom da se u kriterijima morate držati onih elemenata ocjenjivanja koje je propisao kurikulum. Poklanjate ocjene za trud. Time samo uvjeravate učenike da je dovoljno na satu biti dobar, pokazati malo truda i zanimanja i eto dobre ocjene, učiti ne treba, stoji u jednom komentaru.
Jedna se komentatorica zapitala kako dotični nastavnik nagradi one koji ulažu puno napora da savladaju gradivo, znaju riješiti sve zadatke za odličnu ocjenu bez njegove pomoći, aktivni su na satu, pomažu drugima i, istaknula je, “nesebično dijele svoje znanje”.
– To bi trebalo biti izvrsno. Kako se to dijete osjeća jer su oni koji znaju manje dobili nagradu, a ono nije, upitala se jedna komentatorica.
Ukoliko želite detaljnije ispratiti raspravu ispod našeg članka na društvenim mrežama, to možete učiniti putem ove poveznice, odnosno u komentarima objave ispod.
https://www.facebook.com/srednja.hr/posts/3938660462849655
