U nekolicini škola učenici se mogu školovati za ekološke tehničare: Posjetili smo jednu od njih
Ekološki tehničari su se trebali zaposliti u praktički svakoj tvrtki i paziti na poštivanje propisa o očuvanju okoliša. No, dvadeset godina otkako je krenulo obrazovanje za ovo zanimanje posla nema. Ni u jednom gradu u Hrvatskoj pa tako ni u Vukovaru. Srećom, ovi maturanti imaju snažno znanje u prirodoslovlju koje će im biti dragocjeno na budućim studijima.
Galerija 15 Fotografija
Otvori
Mnogi na spomen Vukovara često pomisle na prošlost, na zastrašujuća ratna stradanja i zločine. No, za mlade je potrebno izgraditi i budućnost. U tom duhu, Tehnička škola Nikole Tesle u Vukovaru već dvadesetak godina obrazuje učenike za zanimanje ekološkog tehničara. Po završetku ovog četverogodišnjeg programa, učenici kao ekološki tehničari mogu organizirati i izvoditi ispitivanja kemijskih, mikrobioloških i bioloških svojstava ulaznih i izlaznih tvari nekog tehnološkog procesa.
Primjerice, ako je riječ o proizvodnji boje za zidove, ekološki tehničari promotre koje tvari i u kojim količinama se stave unutra. Zatim, kada se boja proizvede, vide koliko je ostalo otpada, koliko je opasan po okoliš te ga sigurno zbrinjavaju. Također sudjeluju i u drugim poslovima vezanih uz brigu i nadzor prirode i okoliša. Konkretno, prema portalu E-usmjeravanje, ekološki tehničari mogu raditi u kemijskoj, biološkoj industriji, djelatnostima očuvanja okoliša i u komunalnoj djelatnosti, kao komunalni redari. Često se za to zanimanje kaže da je ‘zanimanje budućnosti’. Međutim, ta budućnost, u Vukovaru, ali i ostatku Hrvatske, nikako da dođe.
Kada pogledate oglase za posao, nitko eksplicitno ne traži ekološke tehničare. Ako ne nastave studiranje, jedina nada im je uletjeti u posao kemijskog ili farmaceutskog tehničara s kojima imaju dosta dodirnih točaka i za kojih ipak ima prilika za zaposlenje.
Jedno se govorilo, drugo (ne)ostvarilo
Toga je svjesna i Đurđevka Pecikozić koja je trenutno razrednica drugom razredu ekoloških tehničarka. Po struci je inženjerka kemije, a u školi radi već 31. godinu. Kako nam je rekla, zanimanje ekoloških tehničara je jako bitno, ali nije prepoznato na tržištu.
– Kada je ovo zanimanje tek bilo otvoreno, govorilo se da će svaka organizacija, bilo proizvodna ili uslužna, morati zaposliti ekološkog tehničara da vodi računa o zbrinjavanju nastalog otpada. Do tada je to bilo za velike korporacije, a sada je spušteno i do frizerskih salona koji moraju navesti što raditi s otpadom koji nastane u frizerskom salonu. Čak i o utrošku energije, jer se ekološki tehničar bavi i trošenjem energetskih resursa. Stvarno ne znam zašto je ta struka neprepoznata, ali zanimanje je vrlo dobro zamišljeno. Međustrukovno je, bitno za sve struke, rekla nam je profesorica Pecikozić.
Prisjetila se i da su ovi planovi za zapošljavanje ekoloških tehničara bili vezani uz održivi razvoj, na kojemu danas EU itekako inzistira.
– Ekološki tehničari su upoznati s različitim instrumentima i metodama rada. Ako imaju pravilno napisani propis, u stanju su praćenjem tog propisa rada odraditi zadatak i obraditi rezultate. Ovdje su zastupljeni zakoni za okoliš koje propisuje EU. Naši učenici ih prođu no naravno, nijedan zakon neće naučiti napamet. Ali, barem znaju gdje ga naći i primijeniti, dodala je Pecikozić.
Biologija, kemija, fizika: ‘Ne mogu baratati svime jednako, ali povezuju znanja’
Sami učenici prolaze sve: kemiju, biologiju, fiziku, čak i malo geologije. Od toga za prva dva predmeta imaju i intenzivne laboratorijske vježbe. Analiziraju kvalitete vode, tla čak i zraka. Ipak, Pecikozić napominje da zrak rijetko analiziraju zbog teškoća njegovog uzorkovanja.
– Jedan učenik neće baš baratati sa znanjima iz svih ovih predmeta, kao ni mi profesori: Ali, za učenike koji pokazuju interes za jednu od ovih grana, onda to za njega potenciramo na razini da mogu povezivati znanja iz svih navedenih dijelova. Mislim da je zanimanje jako dobro zamišljeno jer se u njemu uči kroz rad i samostalna saznanja koja se prenose na teoretska znanja. To je potrebno za ekološkog tehničara. Svi smo upoznati s klimatskim promjenama. One su uvjetovane napretkom tehnologije, a kakve posljedice taj napredak ima na našu okolinu to je vidljivo u svemu. Zraku, zemlji, vodi, biljnom i životinjskom svijetu, pojasnila je Pecikozić kako se učenici nose sa svim različitim znanjima.
Red terena red laboratorija: Tvrtke ih više ne žele primiti na praksu
Uz laboratorijski rad, ekološki tehničari se u svom zanimanju bave i terenskim radom. Prije analize uzoraka u laboratoriju, potrebno je najprije uzorke i prikupiti.
– Pošto nam je Dunav blizu i to je jedna od najvećih rijeka, u njemu možemo svašta izanalizirati. Imamo dosta učenika izvan Borova naselja na selu pa donesu uzorak svoga tla da ga analiziramo. Kod terenske nastave Kombinat borovo nas ponekad primi u posjetu, Vodovod Vukovar. Time im približavamo što znači radna organizacija. Obilazili smo i nacionalne parkove, od Plitvičkih jezera, Papuka i penjali se na Velebit. Time smo učenicima približili taj dio zaštićenih parkova. Ove godine planiramo ići na Lonjsko polje, pobrojala nam je Pecikozić gdje su sve bili njeni učenici.
Strukovna zanimanja poput frizera imaju stručne prakse u frizerskim salonima, gdje se susreću sa pravim radom. To im otvara i mogućnost zapošljavanja odmah nakon završene srednje škole. S druge strane, ekološki tehničari su u svojoj stručnoj praksi isključivo u školi, bez ikakve prakse u stvarnom radnom okruženju. Iako se čini da bi takva praska mogla dovesti do traženosti ekoloških tehničara, nije nužno tako.
– U prošlosti su učenici imali, mi smo to zvali ferijalnom ljetnom praksom u jednoj od organizacija. Uglavnom su to bili vodovod i kombinat Borovo. Međutim sad nemamo razumijevanja od tih tvrtki, ne žele primati učenike na praksu, a ne znamo zašto. Zato se trudimo maksimalno približiti im rad ovdje u školi, otkrila nam je naša sugovornica.
Optimizam modularne nastave: Nema više prekvalifikacije u kemijske tehničare
Ako ništa drugo, ekološki tehničari barem kroz svoje obrazovanje dobiju jaku osnovu za studiranje prirodoslovnih i politehničkih studija. No, profesorica Pecikozić nam navodi da je različite učenike, put odvede u kojekakve smjerove. Prisjetila se bivše učenice koja je u Osijeku doktorirala kemiju i jednog učenika koji je nakon studija u tom susjednom gradu otišao u Nizozemsku. Neki su otišli u nastavničke vode ili čak na Filozofski fakultet ili su otišli studirati jezike. Ipak, mnogi su ostali dosljedni svojoj srednjoj stručnoj spremi te su se nastavili obrazovanje na biološkim, kemijskim ili prehrambenim smjerovima.
Neki od učenika su se prekvalificirali u kemijske ili farmaceutske tehničare kako bi lakše našli posao. Zbog toga je Pecikozić optimistična oko toga što bi ekološkim tehničarima mogla donijeti modularna nastava.
– Ekološki i kemijski tehničari spadaju u isti sektor. Tako da će imati iste opće obrazovne predmete. Imaju jedan zajednički dio strukovnih predmeta i jedan dio razlikovnih. Tko se bude odlučio za ekološkog tehničara, moći će se prekvalificirati, samo je potrebno polaganje razlike. Za kemijske tehničare kemijski dio ili za ekološke tehničare, biološki dio, rekla nam je profesorica.
Učenici puni snova: ‘Najviše me privlači zaštita priroda i okoliša’
Da su teško zapošljivi, svjesni su i sami učenici. U razgovoru s njima, doznali smo kako najviše prilike za zaposlenje u samom Vukovaru imaju njihovi školski kolege na smjerovima elektrotehničara i računalnog tehničara. Neki su za ovaj smjer čuli od roditelja koji su išli u istu školu, ili od osnovnoškolskih nastavnika koji su primijetili njihovo znanje kemije ili biologije. Neki su izrazili veliko zanimanje za medicinu
– Želim studirati u Zagrebu. Imali smo stvarno puno biologije i kemije, ali mi je biologija draža. Htjela bih raditi u laboratoriju, možda u bolnici u Vukovaru, rekla nam je maturantica Ena Centern koja najviše uživa u školskom mikrobiološkom laboratoriju.
Enine kolegice, Nikolina i Željana pronašle su se u kemijskom laboratoriju. Željana želi biti nastavnica, dok Nikolina preferira jednog dana raditi u nekom laboratoriju. Obje se slažu da im je fizika bila najteži predmet u ove četiri godine.
-Najviše me privlači zaštita prirode i okoliša. Radila bi i u zbrinjavanju otpada da moram, ali to me ne privlači baš, ocijenila je Željana što je (ne)zanima u opisu posla.
I Željana i Nikolina se slažu da bi svakako željele studirati, ali i da su zainteresirane raditi kao ekološke tehničarke, kada bi im se pružila prilika.
– Imamo osnove, ali nemamo iskustva i ne znamo kako rade neki strojevi koje nemamo u školi. Imamo dobar laboratorij, ali nemamo sve, ocijenila je Nikolina svoju spremnost za dolazak na potencijalno radno mjesto odmah nakon srednje škole.
Vukovar se ekološki osvješćuje: ‘Kreću već u vrtićima’
Iako ekološki tehničari nemaju posla, veseli što je u Vukovaru u porastu barem ekološka osviještenost općenito. Profesorica Pecikozić nam navodi da su posvuda u vukovarskim parkovima postavljene kante za odlaganje otpada te ga građani ne bacaju po javnim površinama. Učenice s kojima smo razgovarali su kroz smijeh rekle da su ekološki osviještene, ali nisu nužno ‘ni oni skroz’, iako su ekološki tehničari.
– Djeca ovdje već u vrtićima kreću s razvijanjem ekološke svijesti. Ekološki tehničari nisu promovirali ekološku svijest među učenicima drugih smjerova, ali radimo razne radove. Jedan od zadnjih, bilo je istraživanje koliko mladih pije energetske napitke. Proveli smo anketu i onda im predočili što taj energetski napitak može napraviti, kakvu štetu prouzročiti, opisala je Pecikozić neke od dodatnih aktivnosti koje vukovarski ekološki tehničari provode u svojoj školi.
