Zašto nastavnici nikako ne mogu prihvatiti da je prosjek njihove plaće 9.000 kuna?
Već tri godine objavljujemo podatke o plaćama nastavnika i učitelja. Isto toliko dobivamo salve negativnih reakcija, čak i uvreda. Jedni ne žele prihvatiti da su im plaće, prosječno i medijalno, kolike jesu. Drugi u rukavicama sugeriraju da država laže, a mi, novinari obmanjujemo. Treći nas napadaju što, navodno, mislimo da su njihove plaće visoke. A oni posljednji nemaju nikakav problem s nama ni s podacima o svojim plaćama. No, njih, nažalost, rijetko vidimo u javnosti.
Ilustracija: Pexels
Učitelji, nastavnici, profesori. Pedagozi, psiholozi, stručni suradnici. Svi redom plaće dobivaju iz javnih sredstava, odnosno državnog proračuna. Svi redom djelatnici su u resoru znanosti i obrazovanja. Kada nas, dakle, zanima kolika je prosječna i medijalna plaća učitelja, nastavnika, profesora i stručnih suradnika – kome ćemo se obratiti?
Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Čelnoj instituciji sustava. Tijelu državne uprave koje upravlja resorom. To je jasno očito svima osim nekolicini nastavnika i sindikalista koji ih zastupaju. Praktički od dana kada smo prvi put objavili podatke o njihovoj prosječnoj i medijalnoj plaći, još za vrijeme najduljeg štrajka prosvjetara krajem 2019. godine, dobili smo salve negativnih reakcija i uvreda.
Ima jedna platna lista
Između onih koji su napadali samu činjenicu da se priča o plaćama i onih koji nisu znali što točno spada u plaću, najviše se istaknula jedna skupina nastavnika i sindikalista. Oni koji su, doduše u rukavicama, oprezno, indirektno tvrdili da objavljujemo netočne podatke.
Ozbiljnije je to krenulo kada su određeni nastavnici novinarima usred štrajka mahnito slali platne liste. Neki sasvim ozbiljno, neki pomno isplanirano, pokušali su demantirati podatak o prosječnoj i medijalnoj plaći tako što će mahati platnom listom koja pokazuje da ta jedna osoba ima nižu plaću od one prosječne. Izgleda da se to ovih dana, tri godine nakon debija, nastavlja.
Tako je predsjednica srednjoškolskog nastavničkog sindikata Nada Lovrić pozvala sve zaposlenike osnovnih i srednjih škola da na sindikalni mail pošalju svoje skenirane platne liste. Za to su, ne šalimo se, oformili posebnu mail adresu [email protected]. Traže podatke o plaćama radi sagledavanja, citiramo, ‘cjelovite slike plaća’ zaposlenih u školama pa im je za to potreban što veći odaziv.
To nema nikakvog smisla
U prvom redu, plaća nastavnog osoblja i plaća svih zaposlenika u osnovnim i srednjim školama nisu usporedivi podaci. Nastavno osoblje okuplja učitelje, nastavnike i stručne suradnike, a kolektiv zaposlenika i administraciju, spremačice, domare, koji imaju znatno niže plaće. Nadalje, cjelovita slika plaća prosvjetara, poprilično smo sigurni, podrazumijeva da onaj tko tu sliku predstavlja ima sve podatke. Ne što veći broj podataka o što većem broju ljudi, nego sve podatke.
Pod pretpostavkom da neće sve zaposlenike strpati u isti koš pa tako pokušati rušiti prosjek nastavničke plaće – što sindikalistima, da se razumijemo, ne bi bio prvi put – Nada Lovrić neće se baš usrećiti ovim svojim pothvatom. U najboljem, zaista najoptimističnijem scenariju dobit će nekoliko tisuća plaća učitelja, nastavnika i stručnih suradnika koji će joj dati sliku o prosječnim i medijalnim plaćama tih nekoliko tisuća. Nikako cjelovitu. Takvu sliku može dati samo država, koja ima podatke o svim plaćama svog nastavnog osoblja.
Zašto to rade?
Zašto onda dio nastavnika i sindikalistica koja ih predvodi želi baratati takvim, parcijalnim podacima? Nema baš puno opcija. Ili stvarno misle da novinari prenose neistinite informacije o plaćama, a pritom ne razumiju da će ovom sindikalnom akcijom dobiti tek parcijalne podatke i neće dobiti odgovor na to kolike su plaće nastavnika, u prosjeku i medijanu. Ili, pak, znaju da neće imati cjelovite podatke, ali se, iz sebi poznatih razloga, ne žele suočiti s istinom o tome koliki je zaista prosjek i medijan plaća u školstvu.
Ovi su nastavnici i sindikalisti, dakle, ili u zabludi i neznanju, gotovo paranoično nepovjerljivi prema državi i medijima, ili su neiskreni, ali to nisu spremni priznati. Trećeg nema. I ne, za dežurne kritičare, ne govorimo to kako bi pokazali su plaće nastavnika visoke ili čak dovoljne za posao koji (neki od njih, ali ne svi) obavljaju. Samo da je stanje takvo kakvo je, a ne drugačije.
Nekima ne treba ništa objašnjavati
Ruku na srce, nekima ne treba ništa objašnjavati. Ni što je prosjek, ni što je medijan, ni kako dobiti cjelovite podatke. Ima, i to dosta, učitelja, nastavnika i ravnatelja koji nemaju ama baš nikakav problem s podacima koje smo objavljivali u zadnje tri godine.
Takvi prihvaćaju da su plaće točno onakve kakve jesu. Za nečiji rad i trud nedostatne, za nečiji nerad visoke. Učitelja, nastavnika i ravnatelja koji tako misle, vjerovali ili ne, ima. Ima ih dosta, ali nisu toliko glasni i prisutni u javnosti kao ovi prvi. Nije to samo naš dojam. Nastavnici nam se jave. Mailom, porukom, kažu nam to u razgovoru, ali gotovo nikad javno.
Narativ oko nastavnika posljednjih je godina takav da šačica istomišljenika diktira kakav bi stav država, novinari, javnost trebali imati o prosvjetarima. U tom svijetu često nema mjesta nikakvoj opravdanoj kritici ni skepsi, a svi koji se usude biti onaj disonantni ton automatski su okarakterizirani kao plaćenici i hejteri nastavničkog poziva.
*Komentar je stav autora i ne odražava nužno stav redakcije portala srednja.hr
