”Dosta mi je svega, ne mogu više. Ionako neću nikome nedostajati!”
Prema epidemiološkim istraživanjima, svaka dva sata u SAD-u jedna mlada osoba (u dobi do 18 godina) počini samoubojstvo. Suicid ili samoubojstvo je oduzimanje vlastitog života. Svjesno je i namjerno, a odnosi više mladih života nego bilo koja bolest ili prirodni uzrok.
Suicidalne tendencije, kao i suicidalno ponašanje rezultat su međusobno složenog djelovanja obiteljskih, psihijatrijskih i društvenih čimbenika. Ključno pitanje je zašto netko, posebice mlada osoba, odluči svoj život privesti kraju. Što je uzrok, što dovodi do tog čina?
Rizični čimbenici za suicid uključuju: prethodne pokušaje samoubojstva,
velike stresove poput gubitka bliske osobe, prijatelja, probleme u
školi, sukobe među prijateljima, razvod braka roditelja, prekid veze,
saznanje o teškoj bolesti i drugo. Važno je naglasiti da je mnogo više
suicidalnih pokušaja i naznaka nego li se oni uistinu provedu do kraja,
no itekako je važno na vrijeme shvatiti upozorenje, prepoznati poziv u
pomoć koju mlada osoba šalje okolini.
Sucidalne misli učestale se u adolescenciji
Zabluda je da osoba koja govori, odnosno najavljuje suicid, samo traži pažnju. Osoba koja najavljuje suicid
traži pomoć, ona itekako pati i ne zna više što i kako dalje, ne vidi
izlaz. Nekoliko je studija pokazalo da se na 23 pokušaja stvarno obavi
jedan suicid. Važno je usmjeriti se na osobe koje to pokušavaju, jer
10% onih koji pokušaju počiniti suicid, uspjet će u nekom drugom
pokušaju ukoliko im se ne pomogne.
Suicid i pokušaji suicida nisu
psihijatrijski poremećaji sami po sebi, već simptomi emocionalne patnje
koji mogu biti povezani s određenim psihijatrijskim poremećajima,
posebice s depresijom.
Vjerujem da se okolina uvijek pita kako netko tko je praktički tek počeo
živjeti, odluči jednostavno nestati.
Nerijetko čujemo kako je taj
”netko” lud, kako je naprosto ”puknuo”, kako mu se ”izmiješalo”
ukoliko ima suicidalne tendencije, ili pak da je taj ”netko” kukavica,
slabić, egoist. Sve to ukazuje samo na predrasude i neupućenost u
itekako složen problem koji često nije vidljiv dok osoba ne pokuša
suicid ili ga provede.
U posljednjih 10 godina (prema podacima iz
2004.), u Hrvatskoj se ubilo 563 djece, 132 u dobi do 14 godina i 431 u
dobi od 14 do18 godina. Suicid je relativno rijedak u djece mlađe od 10
godina, ali se značajno povećava kroz pubertet i adolescenciju.
Djevojčice češće razmišljaju o sucidu, a dječaci ih lakše realiziraju
Razlozi
su slijedeći: mnoga samoubojstva se događaju u kontekstu socijalne
izolacije, a poriv za individualizacijom i osamljivanjem koji se javlja u
adolescenciji, oslabljuje podršku i povećava ranjivost za suicid.
Isto
tako promjene u kognitivnom razvoju također su utjecajne-beznadnost i
krivnja često se doživljavaju kao važni faktori u razvoju suicidalnog
ponašanja, a postaju izraženi tek u doba puberteta i adolescencije.
Suicid se češće događa kod muškaraca nego žena u svim dobnim skupinama i
ne pokazuje obrat u spolu u ranoj adolescenciji kao što je to slučaj s
depresivnošću.
Djevojčice su sklonije suicidalnim pokušajima, ali ih
dječaci uglavnom i izvrše. Dječaci također koriste nasilnije metode i
češće ponavljaju pokušaje. Dječaci imaju veći broj antisocijalnih
ponašanja i problema sa zakonom, češću zlouporabu sredstava ovisnosti,
više financijskih problema i interpersonalnih gubitaka, što pridonosi i
većem broju pokušaja suicida.
Prema epidemiološkim istraživanjima, preko 90% djece i adolescenata koji
počine suicid imali su neki duševni poremećaj prije smrti. Mladi ljudi
koji su počinili suicid, imaju 10 puta češće poremećaj raspoloženja u
razdoblju prije suicida od mladih koji nisu pokušali
izvršiti suicid.
Potrebno je prepoznati rizik
Osim poremećaja raspoloženja, prediktori su i
poremećaji vezani uz alkoholizam ili zlouporabu sredstva ovisnosti, neki
oblici anksioznih poremećaja, te shizofrenija. Najčešće se suicid
povezuje s depresijom, osobito s velikom depresivnom epizodom.
Psihološki pokazatelji kojima možemo razlikovati suicidalnu djecu od
nesuicidalne djece su beznadnost i nisko samopoštovanje. Obično se
razlikuju 2 suicidalna tipa: kronično depresivna djeca koja pokazuju
simptome samoozljeđivanja kroz duže vrijeme, te djeca koja pokazuju
impulzivno suicidalno ponašanje (smanjena kontrola poriva ili poremećaji
ophođenja, uz značajne simptome depresivnosti).
Mladi koji planiraju suicid u većoj su mjeri beznadni, depresivni i
imaju više suicidalnih ideja od impulzivnih počinitelja.
Suicid u osnovi ima autodestruktivno ponašanje i odbacivanje načina
života koji se trenutačno živi.
Kako bi se moglo uspješno pomoći suicidalnoj osobi, potrebno je
prepoznati rizik i pravovremeno djelovati psihoterapijski sa samom
osobom i obitelji, čija je pomoć i podrška od krucijalne značajnosti.
Ukoliko se procjeni kako je rizik itekako velik, osobu je nerijetko
potrebno hospitalizirati i provesti farmakološku terapiju.
U Hrvatskoj javnost misli da je suicid problem samo onda kad je izvršen,
a da je problem riješen ako se osobu spriječi u izvršavanju istog- bez
obzira što se dalje s tom osobom događalo.
Ekstremne promjene raspoloženja su upozorenje
Takvo je razmišljanje
pogrešno, jer navodi da osoba može i dalje trpjeti patnju, ali je važno
da drugi , to jest okolina to ne vidi. Tako se osoba opet kreće u začaranom
krugu suicidalnih tendencija. Važno je informirati javnost, osobito
mlade ljude, da na vrijeme potraže pomoć, da se obrate stručnjacima koji
će im pružiti potrebnu pomoć, no od posebne je važnosti uključivanje
obitelji u cjelokupni tretman.
Najčešća upozorenja kod mladih, a koja upućuju na suicid:
ekstremne promjene u ponašanju
prijašnji pokušaji suicida
suicidalne prijetnje
znakovi depresije
zloporaba droga
gubitak interesa
povlačenje od ljudi
promjene apetita i spavanja
nisko samopoštovanje
Važno je na vrijeme prepoznati znakove vapaja u pomoć i pravovremeno
reagirati!
Dragi moji, nemojte sami nositi svoju patnju i bol, razgovarajte s
osobom od povjerenja, obratite se stručnjacima. Zajedničkim radom možemo
pobijediti poriv za smrću i izabrati život koji unatoč svim
okolnostima, može uistinu biti vrijedan življenja!
