Žicanje ocjena: Postalo je normalno da učenici koriste ovu metodu, a nitko ne razmišlja o šteti koja se nanosi duštvu
Profesore, može li to na kraju ikako biti pet? O da, sigurno vam je poznata ova rečenica. U razredu uvijek ima netko tko će napraviti sve da dobije veću ocjenu. Mnogi će profesorima prodati priču da im baš njihov predmet treba biti pet da bi na kraju godine prošli s pet. I onda tako redom svim profesorima, dok se stanje u imeniku ne popravi. Žicanje ocjena pojava je koja je u školama sasvim uobičajena, toliko da ju je većina prestala primjećivati, ali problematična je na više razina.
Screenshot: Dnevnik HRT
Istina je da je srednjoškolcima svaka ocjena važna. Žele li upisati željeni fakultet, učenici moraju imati što bolji prosjek. Do dobrog prosjeka dolazi se na razne načine, a jedan od njih je žicanje ocjena. Događa se, poznato je i profesorima i učenicima, te je postalo sasvim normalno kad čujemo da neki učenik pokušava na svaki način izvući veću ocjenu. Posebno kad se radi o kraju godine kada dođe vrijeme zaključivanja. Poneki učenik na žicanje će zakolutati očima i tu će sve stati. Ali, ne bi smjelo.
Kada žicanje postaje potpuno suludo?
Žicanje ocjena odražava se na mnoge načine. Učenici koje smo pitali najčešće navode da ima onih koji mrtvo hladno pitaju profesora “može li to ikako biti zaključno 5”, s tim da su im ocjene u imeniku, karikiramo, same trojke i četvorke.
Želja za popravljanjem ocjena nije uvijek potpuno neutemeljeno. Profesor može nekim učenicima ponuditi da pišu ispit ili odgovaraju za višu zaključnu ocjenu jer su uistinu na rubu između dvije ocjene. To je sasvim legitimno i ne može ući u kategoriju žicanja. Ipak, neki učenici potvrđuju nam da ponekad, bez obzira na rezultat odgovaranja, svi učenici koji su pristupili odgovoranju ili testu jednostavno dobiju više ocjene.
Ima i onih koji žicaju profesora da odgovaraju za višu ocjenu, makar im situacija u imeniku uopće ne daje utemeljenje. Karikirano, imaju uglavnom četvorke i poneku tricu, a oni bi odgovarali za pet. Tada sve postaje pomalo suludo, i pitanje je zašto baš svaki učenik na kraju godine ne bi dobio priliku za podizanjem ocjene, čak i ako se kroz godinu nije baš iskazao.
Naravno, sve ovisi o profesorovoj procjeni koja je subjektivna. Dok će neki profesori učenicima dati priliku, s nekima su stvari puno teže. Studentica Gea sjeća se da je u njenoj školi bilo veoma teško doći do više ocjene. Žicanja se pretjerano ne sjeća, a ako bi se i dogodilo da neki učenici imaju priliku odgovarati za bolju ocjenu, samo oni koji bi to odradili veoma uspješno, istu su i dobili.
Jasno je zašto su ocjene važne, ali zaboravljamo na problem
Nema ništa loše u tome da učenik želi što bolji prosjek. Sustav je takav. Roditelji, bake i djedovi, fakulteti – svima je bitno kakve su ocjene i koliki je prosjek. Ni profesorima nije svejedno. Za učenike žele sve najbolje, znaju koliko im je teško i žele im izaći u susret. Stalo im je do toga da učenici upišu fakultete koje žele, a ima i onih koji smatraju da će viša ocjena učenika potaknuti na dodatan rad.
Problem je u tome što se na ovaj način ne vrednuje kontinuirani rad kako bi trebao. Učenici shvaćaju da je moguće provući se na lakši način. Tako im još jednom ocjene postaju važnije od znanja, a šablonu ponašanja (lošu verziju tko pita ne skita) koju su naučili u školi, prenose i u ostale segmente života. One koji se tokom godine trude smatra se blesavima, pa i pomalo čudnima i sustav još jednom potvrđuje koliko je nepošten.
Žicanjem do upada na željeni fakultet
Dok većinu učenika nije briga što kolega iz razreda pokušava doći do bolje ocjene na sto načina, nekima ipak smeta kada shvate što im se može dogoditi.
Studentica Tea prepričala nam je svoje iskustvo koje je imalo realne posljedice. U razredu su imali jednog učenika koji je uvijek žicao ocjene. I to bez pardona, kaže nam Tea. To joj nije smetalo sve dok nije došao kraj četvrtog razreda i kada su ocjene počele igrati ulogu za upis na fakultet.
– Oboje smo htjeli upisati psihologiju. Ja sam imala šarene ocjene i zajedno s maturom nisam uspjela upasti niti na jednu od psihologija koje sam prijavila. On je, žicajući, uspio imati veći prosjek ocjena od mene i upao je na psihologiju. U trenutku kad sam to saznala sam imala blagi živčani slom jer je to značilo da sam i ja možda mogla tako proći, samo da sam žicala da mi zaključe višu ocjenu. Ipak, sudbina je odradila svoje, i on je odustao od tog svog faksa “jer mu je bilo preteško”. Ja sam upisala nešto drugo i u potpunosti sam zadovoljna svime što sam time dobila, i nemam loše ocjene, i nije mi teško. Tako da, to žicanje možda lijepo izgleda kada gledaš svoju diplomu iz srednje škole, ali mislim da puno ljepše možeš proći u životu ako nisi takva osoba, govori Tea.
Naši pratitelji na Instagramu o žicanju
Na našem Instagram profilu nedavno smo postavili story u kojem smo vas pitali što mislit o žicanju ocjena. U inbox nam je došlo nekoliko odgovora.
– Kad su potrebne za prosjek, onda čak i hajde, ali nekom kome baš trebaju, jedna je od poruka.
– Nikad nisam žicala ocjene, ali znam jednu curu koja uporno žica ocjene samo da prođe svake godine s pet. Njeno je uvijek da kaže da joj fali još jedna ocjena da prođe s pet, iako nikad nije tako. Tako navuče ocjenu s četvorke na peticu. To se uglavnom uvijek događa na kraju školske godine, kada se ocjene zaključuju, kaže nam jedna od pratiteljica na Instagramu.
– Frend se jednom izvukao od loše ocjene jer je dan prije pokupio srnu (a fakat je) i prodao je profi priču da je bio traumatiziran i nije mogao učiti, glasi druga poruka koju smo dobili.
– Ako te profesor voli, voli te i dao bi ti i 6 ako može, a ako te ne voli rado će te stlačiti, smatra jedna djevojka.
