[Dnevnik brucoša] Morao sam na more sa starcim

A- A+

11. kolovoza 2016.

Faks

Bezimeni

A- A+

U novom nastavku dnevnika, naš cošbru ramo an remo sa starcima. Ali samo na kratko, na sreću. Dobro, i na štetu. Više o svemu pročitajte u novom nastavku!

Pratite Dnevnik brucoša na bla bla bla.

foto: YouTube screenshot

Vozili smo se već satima, a tek prošli dio s ravnim kukuruzima i došli do dijela koji nije tako ravan, ali svejedno ima kukuruze.

Stari je vozio s spoznorskom šiltericom da mu ne ide sunce u oči, a stara je listala nekakav ženski časopis koji od 93′ otkriva sve o celulitu i piti od jabuke.
Nitko nije bio sretan s ovim.

Ja sam im u autu došao kao da nose vrećicu iskorištenih pelena koje moraju furati sa sobom na tih deset dana mora. Ja sam se osjećao malo kao potrošena pelena.

Morao sam s njima na more jer kako kaže stara, nema šanse da me nakon svega nagrade s praznom kućom. Nisam se čak puno prepirao. Ni ja si ne bi ostavio kuću na čuvanje.
Sjedio sam na zadnjem sjedištu i stoički podnosio sve. Glavu sam naslonio na užareni prozor. Lagano sam si pržio čelo, ali se nisam micao. Da mi pakao i doslovno bude bliži.

Turisti

Trebalo nam je 8 sati da dođemo. Osam sati ravne uspavljujuće ceste, nemilosrdnog sunca kojim nas je bog uporno želio spaliti, povremeno isprekidane triput farbanih tunela. Osam sati lokanih radija na kojima su spikeri, pretpostavljam budući dijabetičari u raskopčanim kariranim košuljama, kozjim bradicama i izblajhanim vrhovima, govorili o stanju na cestama i valovima turista koji u kolonama hrle ka ultimativnom užitku na obali.

S ceste sam ih vidio. Nisu dolazili u valovima. Dolazili su sa karavanima čija su stakla ukrašavali mrtvi kukci, sa svojim jednako mrtvim brakovima koji su isparavali u vrućim kabinama, sa proširenim venama i mlohavim bijelim tijelima, sa zlom djecom koja su se do krvi grizla i vrištala na zadnjim sjedištima.

Dolazili su na otpust od svojih ponižavajućih života, na porciju smrznute ribe i želučnu virozu, na vrčeve domaćeg vina pune sumpora. Dolazili su na škripave krevete u golim neomazanim kućama, na betonske terase s bijelim plastičnim stolovima i pogledom na more. Dolazili su gledati u tu otvorenu pučinu i pitati se je li moguće da je to sve što postoji.
Nisam vjerovao u slučajna utapljanja.

Krenuli smo dosta rano. Da stignemo upiti što je više moguće. Stigli smo prije ručka. Starci godinama ljetuju na istom mjestu, kod istog bračnog para. Ove su ih godine zamolili da u njihovu sobu s bračnim krevetom stave još jednu ležaljku podno njihovih nogu. Za mene.
Stari je sjeo na rakijicu s domaćinom, a stara nas je odmah krenula raspakiravati. Ja sam stajao negdje između svega toga. Osjećao sam se beskorisno. A opet, od mene i nije bilo nekakve koristi tamo. Nisam trebao biti tamo.

Uzeo neki ručnik i otišao na plažu.

Plaža

Plaža je bila betonska. Čim bi ušao u more bio si do koljena u vodi. Nije bilo puno ljudi, ali ti koji su bili, uglavnom su bili stari. Ako mi se jedna stvar sviđa kod starenja, to je da te izgleda, u jednom trenutku počne bolit’ kurac za sve.
Morževi su lijepo ispružili svoja raspadajuća tijela po obali uživali u suncu. Pli su jeftine limenke piva iz lidla i jeli čips. Bili su objektivno odvratni, ali nije ih bilo briga. Ni malo. Pustili su se niz vjetar i koncentrirali su se samo na to da uživaju. Zavidio sam im.

Stavio sam ručnik malo iza, sjeo na njega i pušio.

Bila je samo jedna mlađa ekipa. Malo starija od mene. Dva lika i dvje butre. Njih je isto bolio kurac, ali malo drugačije nego morževe. Kartali su neki kurac i smijali se. Svako malo bi se ustali i bacili u vodu. Izgledali su kao reklama za dezodorans.
Stidio sam se sam sebe. Kad odemo s plaže, oni će se tuširati i mirisati, oblačiti ljetnu odjeću i kupovati cugu. Ja ću se vratiti u sobicu sa starcima i nas silu jesti hladne kotlete. Oni će piti na terasi i smijati se. Ja ću mirisati noge od starog i truditi se čitati neku knjigu pod treptavom žaruljom. Oni će sjesti u auto i ići u neki klub u gradu, tamo će se slikati za internet. Na slikama će izgledati sretnije nego što stvarno jesu. Kasnije će se sjećati samo slika i misliti da su stvarno bili tako sretni. Ja ću slušati glazbu na mobitelu, prevrtati se na vrućoj ležaljci i mučiti se da zaspem.
Bili su jadni, ali ja sam bio jadniji.

Skinuo sam svoju smrdljivu majicu i osjetio vjetrić na svojoj bijeloj koži. Gegao sam se do mora kao patka. Oštro kamenje mi je rezao tabane, a vreli beton mi je pržio rane.
Voda je bila hladna. Odmah me probudila. Napravio sam dva koraka naprijed i osjetio još goru bol u peti.

– U pičku materinu, psovao sam si u bradu. Izvukao sam nogu iz vode. U peti mi je bilo dvadesetak iglica. Boljelo je k’o kurac.
Nadam se da je bar jež umro. Zaronio sam da se ne vidim.

Lepo morje

– To se samo tebi može dogoditi, rekla je stara. Rugala mi se. Možda joj nije bilo drago što mi se to dogodilo, ali joj nije bilo baš jako žao.
Stari je ležao i gledao televiziju, a stara je slagala nekake ručnike.

Ja sam sjedio na terasi škaricama rezuckao meso.
Otišao sam se popišati, a kad sam se vratio, stara je staja podbočena na balkonu. Izgledala je kao da me želi zadaviti ili nešto.

– Pa ti stvarno nisi normalan, rekla mi je. Nisam točno znao na što misli. Mogla je to reći zbog milijun razloga.
Pogledala je u pod. Od terase do kupaonice bio je krvavi trag.

– A jebiga, rekao sam. Ništa se drugo nije moglo ni reći.

– U pičku materinu, sad moram to čistiti sve još. I to mi je godišnji, psovala je.
Otišao sam do svog kreveta, prekrio se po glavi i krvario po spužvi.

Kad sam ponovno otvorio oči bio je mrkli mrak. Starci su hrkali na krevetu. Valjda sam i ja zaspao. Izmučilo me sve ovo.
Iskrao sam se iz kreveta i iz torbe izvadio kutijicu gela za kosu. U njemu sam si zbuksao malo tufte. Za prvu pomoć.

Izašao sam na terasu i spustio se dolje. Kuća u kojoj smo ljetovali bila je zadnja u selu. Iznad dvorišta bilo je nekakvo suho brdo. Popeo sam se par desetaka metara gore da se ne osjeti miris. Našao sam prikladan kamen, sjeo i smotao.

Uzimao sam duge i halapljive dimove. Uvlačio sam dok mi se pluća ne bi skroz napunila. Tek bi onda ispustio dim. Trebalo mi je ovo.
More se nije vidjelo s ove strane, ali je lijepo mirisalo.

Zapravo, puno toga je bilo lijepo. Vjetrić je dolazio s planine i lizao mi ruke i noge. Mjesec i to.
Zapravo, nije moralo biti tako loše, mislio sam si. Možda mi je tako grozno jer se samosažaljevam. Moram biti tu deset dana i nemam izbora. Možda mi može i dobro biti.

Ugasio sam opušak i bacio ga u travu. Tiho sam ušao u kuću i prekrio se mirisnim plahtama.

Požar

Nešto me trglo iz sna. Starce isto. Bilo je strašno vruće. Iz vana se čula panična vriska.

-POŽAR, derao se netko.

Svi smo izletjeli na terasu. Brdo iznad kuće je gorjelo. Osjetili smo vrućinu plamena na licima. Stari je navukao hlačice i izletio van da pomogne ljudima.

Par sati poslije vozili smo se natrag kući. Požar je bio mali, ali je progutao dobar dio brda. Kući u kojoj smo ljetovali izgorjela je kapija. Čak su se i ulazna vrata savila od vrućine. Gazde su se željeli pozabaviti s popravcima pa su nas zamolili da odemo.

Mene nitko nije ništa pitao.
Mislim da se nisu usudili.