Ne slavim Novu. Bit ću doma i čitat ću knjigu jer sam štreberica. Šalim se, svi frendovi su u Zagrebu ili kod sebe doma što nije blizu moje doma.
Bacite lajk na Drolja sa Save pa se dogovorimo za neku cugu
Foto: YouTube Screenshot
– Disi na kraju z novuu?, stigla je poruka od Suhog. Fula slova običnim danom kao ja kad popijem. Znači strašno.
– U zegeu. Radim.
Nisam bila dulje od šest dana kod kuće u posljednjih godinu i pol. A neću ni sada. Bila sam pet dana, to je tri dana previše. Ako ostanem malo dulje, em ću se udebljati od sve ove hrane, em ću ispizditi na živce. Ograničena je količina rodbine koju mogu podnijeti u ovako krakom roku.
30.12. – Samo jako za Novu
– A kj jel opet u garderobi?
– Aj pliz neka ti novogodišnja odluka bude da naučiš tipkat. Nije, bit ću hostesa u areni.
-A jeeeeeee?
– A je, super zvuči. Malo suknja, malo štikle i 300 kuna na ruke.
Super stvar je kad skužite da je Nova godina večer na koju možete ili potrošiti masu para ili možete zaraditi masu para. I to vrlo brzo i poprilično lako.
Najteži dio je zapravo pomiriti se s tim da radite dok drugi plešu, cugaju i jedu.
Ali opet, samo se sjetiš cifre koja će te čekati na računu za samo nekoliko sati rada i preračunaš je u šminku, haljinu, cigare, slatkiše ili što već voliš i odmah ti je lakše. Ono, kad već ne mogu srušiti kapitalizam, okrenit ću ga u svoju korist.
Plus poljubim nekog zgodnog neznanca u ponoć. I sretna mi Nova.
A i realno, imam novogodišnje slavlje barem jednom tjedno, ne propuštam ništa. I ovaj put želim izbjeći riganje u vlastiti krevet.
– Što si ti odlučio?
– Žena i ja ćemo bit kdo mene doma pa na trg i do diska mal
– Kakav si ti papučar.
Zla kob
Prvi razlog zašto sam htjela raditi za Novu su pare.
Loša sudbina je drugi.
Znate ono da s kim dočekate Novu, s njima ćete tu godinu i provesti? E nećete. To jest ja neću. Slavila sam Novu s frendovima pet godina za redom. Te godine koju smo dočekali bismo se razišli i ne bismo si bili frendovi. Nisam niti jednom slavila dvije Nove s istim ljudima.
Neću reći da sam praznovjerna, ali ću reći da je neka ženska uklela moju mamu dok je bila trudna, a da ja nisam proslijedila niti jedno lančano pismo.
To bi moglo objasniti zapravo puno toga.
Pa ono, bolje raditi nego riskirati prijateljstvo. Štajaznam.
31.12. – Neće ona nigdi za Novu
– Mama, gdje sam ono ostavila kartu za bus? I jesi mi oprala crnu haljinu?
Mislila sam da me nije čula jer sam se derala iz svoje sobe. Pa sam viknula opet. Onda sam čula svoje ime popraćeno jednim ‘pička li ti materina’. Dobro je sve.
– Hoćeš doći nakon ispita?
– Stvarno ne znam mama.
Prošle godine nisam došla.
Sjela je na krevet i gledala kako se pakiram. Neke stvari nisam ni izvadila iz kofera. Nisu mi stigle zatrebati.
– Stavi gel za tuširanje i šampon u vrećicu da ti se ne proliju po stvarima.
Pa nakon dvije minute opet.
– Nemoj tako slagati, zgužvat će ti se.
Naravno da ne valja. 20 godina, radiš, studiraš, ali pored mame ne znaš ništa. Mogla sam se tako lako posvađati s njom. Bilo bi joj lakše kada bih sjela u bus. Više mi ni ne maše kad odlazim.
Trebala sam na bus taman poslije ručka.
Pet jebenih dana.
– Ako ostanem doma ostajem još jedan tjedan, mislila sam. Cijela jedna vječnost. Izludit ću.
‘Hej sorry, ja sam se baš razbolila i ne mogu putovati a kamoli radit večeras :(‘
Send.
– Ne moramo žuriti s ručkom. Ne idem u Zagreb.
I mama i tata i sestra su podigli poglede s tanjura.
– Kako sad ne ideš?
– Ma otkazao mi lik. Sad mi je javio. Hoćemo gledati Harryja Pottera?
– Ma možeš misliti.
Svi moji bivši
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
