Nakon Anina pisma učenici su nam pod #ijasamučenik poslali desetke ispovijesti iz škole
Velika se polemika u javnosti povela nakon što smo objavili pismo vinkovačke prvašice Ane, u kojemu je iznijela niz primjera psihofizičkog nasilja u školi, kojima je svjedočila ili s kojim je upoznata. Usput je pozvala na obostrano razumijevanje na relaciji učenik-profesor te postavila nekolicinu pitanja profesorima, na koja je stigla neočekivana količina odgovora.
Odgovor od organizatora prosvjeda Za sigurnu školu smo prethodno objavili, a osim povratne informacije od strane nastavnika, svoja su iskustva, razmišljanja i stavove, poželjeli su podijeliti brojni učenici.
Sami su skovali hashtag ijasamučenik te su nam na mail, u inbox na Facebooku i Instagramu iznijeli niz slučajeva i razmišljanja. Izdvojili smo neka od njih, među kojima je i onaj studentice Učiteljskog fakulteta, koja kako je istaknula razumije obje strane. (podaci komentatora poznati redakciji)
Probrali smo ih devet interesantnih pa ih u formatu vox populi dijelimo s vama:
Ovo što se dogodilo nije se dogodilo meni osobno ali je nastao velik skandal u školi. Naime profesor latinskog jezika se upucavao učenicama i zvao ih kod sebe doma na “repeticije”, na kave i večere i sve to preko poruka, a u školi stalno se učenicama isto udvaravao i nabacivao.
Roditelji su to saznali i tužili profesora u svibnju ili travnju pretprošle školske godine. Profesor je do kraja te školske godine bio na “bolovanju” a iduće školske godine se vratio na svoje radno mjesto. Nije li sramota da obična pedofilčina radi u školi i da s njima dolazimo u kontakt svaki dan? Nije li sramota da je taj slučaj stavljen pod tepih? Apsolutan sram i stid!Mislim da nije u redu to što to su neki profesori skloni seksizamu i više vole učenike od učenica ili obratno. Mislim da bi učitelju svi učenici trebali biti jednaki i da učitelji ne bi trebali davati povlastice na temelju tko je kome brat, tko su ti roditelji, koji je status tvojih roditelja. Ipak bi se u školama trebalo cijeniti znanje, a ne ostali čimbenici. Sjećam se 8. razreda u kojem sam imala učitelja iz tjelesnog koji je omalovažavao djevojke kojima sportovi nisu išli dobro, sprdao nas je i zvao nas posprdnim imenima, što je naravno potaknulo i druge učenike da nam se rugaju. Tako da da, mislim da učitelji ponekad zaborave da smo i mi živa bića sa osjećajima te da smo posebice osjetljivi u ovom razdoblju odrastanja. Najjači su mi profesori koji dolaze na posao reda radi i uopće se ne trude prenijeti znanje učeniku i pomoći mu već samo ubiru plaće. Također slažem se sa Anom koja je spomenila mentalno zdravlje. Neki od nas pate od anksioznosti i da velika je stvar izaći pred 20+ ljudi ako imate te neke strahove s kojima još niste izašli na kraj.
Učenica sam 4. razreda poljoprivredne škole i bio bi red da i ja iznesem svoju priču. Ne mogu više gledat, slušat ni trpit omalovažavanje profesorice vjeronauka, podcjenjivanja mene kao učenika i vrijeđanja na nastavi. Također ću dodati i ocjenjivanje bilježnica svaki sat, njezinog “kulturnog i dobrog” raspoloženja te komunikacije sa drugim učenicima, a prema meni ne. Zašto bi jedna profesorica VJERONAUKA mrzila cijeli svijet, cijelu školu i većinu ljudi? Ako si profesor, profesor si, prenesi neko znanje na nas. Stvarno je nepotrebno dijeljenje učenika na dobre ili loše, mršave ili debele, pametne ili glupe, crne ili bijele. Profesor si, tu si da nas naučis a ne da osuđuješ budi ravnopravan i pošten jer kako se profesori ponašaju prema nama tako ćemo i mi prema njima.
Moj profesor je stao pred kamere i rekao kako mu se prijetilo smrti. A to što je on radio učenicima nije spomenuo. Tri godine sam svaki sat fizike slušala kako će nas pola poslati na popravni. Hodao je po razredu i govorio ti ćeš na popravni. Cijelu godinu moramo biti u strahu da ćemo ići na produžnu iz njegovog predmeta. Ja razumijem da su mu se neki prijetili i stvarno ima pravo to reći, ali trebao bi razmisliti malo zašto mu se to desilo. #ijasamučenik
Više učenika iz razreda želi ispravljati matematiku prije kraja polugodišta. Dogovorili smo se da ćemo ispravljati predzadnji sat i da nam profesorica to ispravi zadnji sat. Nakon što smo to rekli profesorici njezin odgovor je bio da ne može i da je to zadnji tjedan i da se ona mora odmarati pa ne želi ništa ispravljati prije Božića te da će nam staviti najteži mogući test da svi opet dobijemo 1 #ijasamucenik
Izdvojeni članakNe živim u RH i možda nije moje mišljenje bitno, ali želim samo reći da sam u Njemačkoj gdje zivim zadnje tri i pol godine, promijenio 3 vrste škole. Njemački sistem školovanja je dosta drugačiji, bolji od hrvtaskog. U te 3 škole sam promijenio oko 30-ak nastavnika 2 različite savezne države i škola nije ista niti u jednoj. Ali ni u jednoj od tih škola ja nisam doživio da je netko pred nastavnikom nešto protiv njega rekao. Uvijek ima i bit će djece koja su problematična. Ovdje su to uglavnom djeca koja nisu iz Njemačke, ali ni oni neće uvrijediti nastavnika. Djeca su naučena da poštivaju starije. Popričao sam s prijateljima ovdje, koji nisu Hrvati oko ove situacije u Hrvatskoj i oni su mi rekli da se ne bi usudili uvrijediti nastavnika. Puno njih se fura da su cool da puše cigarete, shishu ili travu. Ali oni se zbog toga ne bahate nastavnicima. Samo želim reći da su učenici u pravu ima takvih nastavnika ali ima i puno učenika koji ih ne poštuju. Tako da Ana Novosel (mislim da se tako zove) je rekla sve točno, ali mislim da vrijeme da se sistem skola u RH promijeni!
Napisat ću samo ponešto jer bi inače pisala do sutra. Moja bivša profesorica je stalno nas učenike nazivala narkomanima, nafiksanim glupanima samo zato što nam nije znala prenijeti svoje znanje. Kad bismo odgovarali naučila bi cijelu bilježnicu no njoj ni to nebi bilo dovoljno pa bi mi dala 2, s tim da bi me i mama prethodno ispitala, da vidi koliko znam, ali eto… uporno sam dobivala 2. S njenog sata bih odlazila s jakim glavoboljama što zbog njenih svakodnevnih prigovaranja, što zbog tuge jer bi naučila ko vodu piti , al nikad nisam dobila priliku za veću ocjenu. Rušila mi je prosjek..I tako u 3 godine školovanja.. Svakodnevno vrijeđanje i pljuvanje.. to možda smiješno zvuči, al nama nije baš bilo svejedno, jer smo se trudili i trebalo nam je zbog prosjeka.
Pozdrav, voljela bih se osvrnuti na trenutni #ijasamfranjo i #ijasamučenik trend. Kao bivša učenica koja je i sama doživjela i vidjela nasilje kako u osnovnoj tako i u srednjoj školi, u potpunosti razumijem da je svim trenutnim učenicima puna kapa svega. Kada te netko konstantno maltretira, vrijeđa, omalovažava i slično, te kada to dođe do ravnateljice koja ti se nasmije i ne samo pred tobom već i tvojom majkom besramno kaže “Ja tu ne mogu ništa”, osjetiš se u isto vrijeme nemoćno i jadno koliko i ljuto. Ne želim spominjati sve situacije u kojima sam se našla niti one koje sam vidjela jer me više nije briga za to. Jedino što me zaista boli je činjenica da meni kao djevojčici koja je tražila pomoć ta pomoć nije bila pružena u trenutku kad mi je trebala a vjerujem da se tako osjećaju i učenici koji su sada žrtve nasilja.
S druge strane ove priče stoje učitelji i profesori kojima je jednako tako puna kapa učenika koji su neodgojeni, bahati, koji neprestano rade nered u učionici, koji vrše nasilje nad kim god stignu i nitko im ne može stati na kraj. Normalno je i da osoba koja se nađe u takvoj situaciji isto kad tad pukne i ne može više ništa trpjeti, te svu svoju ljutnju i druge osjećaje izbaci van. Jednako koliko bivša učenica u meni razumije učenike, tako i trenutna studentica Učiteljskog fakulteta u Zagrebu razumije odgojitelje, učitelje i profesore. Svaka medalja ima dvije strane i ovo je prilika da se sagledaju obje.
Iz ove priče prvo želim maknuti sve učenike, učitelje, profesore i ostale djelatnike koji dobro rade svoj posao, koji se trude, vole ono što rade ali su ljudi od krvi i mesa te im se ipak ponekad dogodi neka greška ili loš dan te nenamjerno budu ‘loši’ prema bilo kome u školi. Mislim da svi jako dobro znamo da su neke stvari sasvim normalne i ljudske te da ih nitko ne prima k srcu i može se ispričati ili prihvatiti ispriku.
U ovoj priči, želim se okrenuti samo prema onim učenicima, odgojiteljima, učiteljima, profesorima i ostalim djelatnicima koji konstantno rade probleme, vrše nasilje nad bilo kime, bahate se, omalovažavaju druge i slično. Oni su ti o kojima se trenutno priča naveliko. I neka! Bilo je i vrijeme.
Nisam upućena u to koliko točno škola u Hrvatskoj ima oznaku “Škola s nultom tolerancijom na nasilje”, ali sam sigurna da sve one koje to imaju su zapravo pune nasilja i na njega ne reagiraju uopće. Sigurna sam i da to mogu potvrditi svi učenici ali i profesori. Bilo bi korektno od tih škola da se prestanu sramotiti s takvom lažnom oznakom i maknu je, dok je zaista ne zasluže.
Krivaca u ovakvim situacijama je mnogo. Od cijelog obrazovnog sustava, do roditelja, učenika i svih koji sudjeluju u navedenom sustavu. Sustav je sam po sebi katastrofa, međutim da bi se išta promijenilo potrebno je puno više od jedne osobe koja će to reći. Što se tiče svih osoba u tom istom sustavu, potrebna je puno veća suradnja od one koja se trenutno odvija. Potrebno je puno više komunikacije, podrške, pružanja pomoći svima kojima je ona potrebna. Potrebno je da stručni timovi i ravnatelji prestanu okretati leđa problemima i gurati ih pod tepih pritom štiteći nasilnike, nego ih moraju početi rješavati. Potrebno je i puno više ljudskosti koje zaista ima sve manje i manje.
Voljela bih da svi dobro razmisle i da prestanu dijeliti hashtagove za samo jednu stranu. Zar zaista žele biti podijeljeni na dvije strane? Tko god misli da će jedna strana pobijediti, u ovoj situaciji neće. U to budite sigurni. Na kraju krajeva to je i pravedno. Nema tu pobjednika, nema tu samo Franje i samo učenika. Tu se nalaze svi! Svi u istoj situaciji, svi žele da se nasilju stane na kraj.
Kao što mnogi već znaju, u subotu se odvija prosvjed “Za sigurnu školu”. Umjesto pisanja po društvenim mrežama i svađanja tko je veća žrtva nasilja, mogli bi se odazvati na prosvjed za svakog prošlog, sadašnjeg i budućeg Franju, za svakog prošlog, sadašnjeg i budućeg učenika. Za svako ljudsko biće. Nitko ali apsolutno nitko ne bi trebao u svom životu proživjeti i doživjeti nasilje, neovisno o spolu, radnom mjestu ili bilo čemu drugome. I tu je kraj.
Prethodno objavljeni tekstovi na ovu temu:
Učenica I. srednje otvorenim pismom oštro odgovorila #ijasamfranjo prosvjednicima
Organizatori prosvjeda odgovorili učenici Ani: ‘Kapa dolje na hrabrosti i dođi na prosvjed’
Poznato kakvu kaznu dobiva čakovečki profesor koji se fizički obračunao s učenicima
Odluka je pala: Nastavnici prosvjeduju zbog nasilja u hrvatskim školama
Drama u čakovečkoj školi: Profesor udarao učenike po glavi, intervenirala i policija
