[INTERVJU] Učenica I. razreda koja je prva progovorila o nasilju nad učenicima: ‘Nasilje je nasilje, nebitno od koga je počinjeno’
Njezin tekst je pročitalo stotine tisuće ljudi diljem Hrvatske, a ponajviše u njezinim Vinkovcima. Prozvala je nastavnike koji se bore protiv nasilja u učionicama, a ne osvrću se na maltretiranje njihovih kolega prema učenicima. Stotine njih ju je izvrijeđalo, ali organizatori su je pozvali na prosvjed na koji je došla sa sestrom. Ona je Ana Novosel.
Ana Novosel uoči prosvjeda za sigurnu školu
Rijetko kada mladi u Hrvatskoj dignu glas po nekom pitanju koje nije u domeni cijene menze ili studentskog doma. Dogode se ponekad slučajevi organiziranih prosvjeda, ali da se pojedinac javi i oglasi po nekom pitanju, to je već rijetkost u godini. A kada je riječ o učenici koja tek ide u prvi razred srednje, onda je riječ o endemskoj pojavi.
Endemi su rijeki i posebni, a takva je i Ana Novosel, učenica Turističke gimnazije u Vinkovcima. Hrabra i otvorena, sa svojim imenom i prezimenom napisala je što misli o profesorima, agresivnim učenicima i lošem sustavu. Mnogim profesorima se to nije svidjelo, reakcije mnogih su bile ispod razine bilo kakve pedagoške ozbiljnosti. Ipak, Ana je došla na prosvjed nastavnika u Zagreb iz Vinkovaca jer ona nije protiv profesora. Ona je protiv profesora koji maltretiraju učenike, ne sviđaju joj se učenici koji rade probleme u školama, a najmanje joj odgovora školski sustav. Sve to, povod je za intervju s Anom.
Zašto si uopće napisala pismo?
Napisala sam pismo jer sam osjetila potrebu da se čuje druga strana priče. Htjela sam osvijestiti nastavnike da postoje i marljiva djeca koja žele raditi i kojima je stalo do ocjene. Nisu sva djeca ista i nije uredu da se prstom upire u pojedince i tako etiketira učenike u potpunosti.
Možeš li sebe malo predstaviti, čime se baviš, koji su ti interesi?
Dolazim iz Vinkovaca, živim tu 15 godina, dakle,cijeli svoj život i jako volim ovaj grad. Puno stvari me veže za njega. Nemam neku određenu stvar kojom se bavim,ali volim pisati. Najveći interes mi je pisanje,iza toga kuhanje.
Koja je bila reakcija tvojeg razreda?
Reakcija mog razreda je bila vrlo pozitivna. Dobila sam stopostotnu podršku . Da nije njih,ne bi ove prašine ni bilo. Kada sam napisala tekst,poslala sam u grupni razgovor i tražila ih mišljenje. Dobila sam pohvale, čestitke za hrabrost i obećanje od svog razreda. Obećanje glasi da, ako me itko bude napao zbog napisanog, ustaju se svi i idu me braniti. Puno volim 1.a!
Imam dojam da cijela zemlja priča o tvojem pismu, a to je sigurno i top tema u Vinkovcima?
Mislim da čitaju,prate i shvaćaju samo oni koji žele biti upućeni u sve,i oni koji su upućeni u sve. Nisam baš dobila neki dojam da ‘’svi pričaju o tome’’,mislim da nisam još svjesna što se događa. Iako sam dobila puno informacija da je to ‘’plamen koji se širi’’ i da svi pričaju,zaustavljaju moje prijatelje i govore : ,,Što je to s Anom? ‘’i sl. Meni je nekako nerealno za shvatiti da se to ipak događa.
Neki nastavnici su komentirali da takvo pismo ne bi mogla napisati učenica prvog razreda. Je li te to pogodilo?
Pogodilo me u živac. Zašto to ne bi mogla učenica 1. razreda napisati? Imam veliku ljubav prema knjigama i čitanju, znam kako s riječima. Meni je apsurdno pomisliti da bih prihvatila ijedan od intervjua da to nisam ja napisala. Ne bih znala iznijeti svoj stav u javnost usmeno da mi je to netko napisao, a ne ja. Zašto moj vokabular mora biti ograničen na psovke i na ‘’riječi koje petnaestogodišnjaci upotrebljavaju’’? Kakve su to riječi uopće? Postoji li propis riječi koje moje vršnjaci koriste? Ako imam moć izrazit se ljepšim riječima, to ću i koristiti. Ne znam u kakvom su okruženju pojedine osobe kojima je teško shvatiti da ima osoba koje se mogu ovako izrazit s 15 godina,ali mi ih je i žao .
Kako roditelji reagiraju na tvoju prisutnost u medijima?
Majka ponosna,otac ponosan. Uz puno upozoravanja, da tako to nazovem, naravno da je ovo prošlo odlično. Ipak mi žele najbolje te su mi samo istaknuli da se trebam kontrolirati,da me ništa ne izbaci iz takta i da budem svoja,da stojim iza svog mišljenja.
https://www.facebook.com/srednja.hr/videos/2225887297652867/
Miliš li da se nasilje u školama može riješiti bez da se počne govoriti o nasilju profesora nad učenicima?
Nasilje je nasilje, nebitno od koga je počinjeno. Ako je kažnjivo za učenike, mora biti kažnjivo i za nastavnike. Smatram da će rjeđe nastavnici nasrnuti na učenike fizički, više psihički, iako toga javnost, građani,ali i drugi nastavnici nisu svjesni. Oni učenici kojima je cilj izaći iz škole čitav, i ući u školu čitav, i oni profesori kojima je cilj shvatiti učenike, i shvaćati učenike – to su nastavnici i učenici za koje vrijedi dići glas. Ima ih takvih.
Ajmo otkloniti sve sumnje, podržavaš li ti nastavnike koji trpe nasilje?
Ne podržavam nasilje ni u jednom pogledu, ali podržavam tu iskrenu i emotivnu želju nastavnika koji vape za promjenom. Shvaćam ih – i to su ljudi koji rade svoj posao. Vjerujem da bi masa njih, koji prolaze kroz grozne stvari, odustala od svog posla, jer ako trpe fizičko nasilje,i na psihu im teško pada. I onda kad su toliko isfrustrirani činjenicom da ih sustav ne štiti,rade svoj posao samo za novac. Tu nestaje volja za radom i kreće začarani krug neslaganja između profesora i učenika. Obostrano nezadovoljstvo.
Zašto učenici češće ne progovore o problemima u sustavu? Neki su se počeli i nama javljati nakon tvojeg pisma.
Nikada nismo dobili priliku da se naše mišljenje javno uvaži. Bit ću iskrena, zbog ljudi koji u komentarima po portalima pišu ,,a mala kaj ti sebi zabrijavaš i mi smo morali učit ne znam u čemu je problem odi v krevet ‘’ i slično. Mislim da dosta učenika zanemaruje korijen problema i sebe sputava u iznošenju svog stava. Baš zbog takvih ljudi koji si daju za pravo reći nešto protiv nas koji znamo što se istinski događa. Ako pričaju protiv učenika, bome nisu ni na strani profesora.
Težnja za promjenom je obostrana, a priče o nasilju u velikoj mjeri iskrene. Njima je bilo ovako, onako – meni je jako žao što je njima bilo tako. Znači li to da i mi moramo trpjeti represiju sustava i profesora nad nama, i znači li to da nastavnici moraju trpjeti neodgojenu djecu? Uvjerena sam da nastavnici ne bi bili ljuti i loše volje kada bi došlo do promjena u sustavu. Loših i neodgojenih učenika će uvijek biti, ali bit će i profesora kojima će se teško ugodit, također.
Što bi poručila ljudima koji svaki dan provode u učionicama?
Veliko hvala svima koji shvaćaju poantu teksta, onima koji su stali uz mene i uz profesore i hvala svima koji potiču promjenu. Javljajte se sa vašim iskustvima u školi. Nikada nemojte šutiti ako mislite da nešto treba naglasiti. Ako ne poštujete sami sebe, svoj unutarnji glas, nećete nikad naučiti uzvratiti poštovanje drugima. Izrecite jasno i glasno sve što vam je na duši i možda će narod shvatiti da se ne radi zapravo samo o meni, već i mnogim drugim učenicima!
____________________________________________________________
Javite nam se sa svojim pričama, bili učenik, nastavnik, roditelj, zaposlenik škole ili ravnatelj na [email protected]
Prethodno objavljeni tekstovi na ovu temu:
Ispovijest učenika: ‘Pokušavaju saznati tko ih je cinkao razrednici, a počeli su prijetiti batinama i vrijeđati druge’
Učenica I. srednje otvorenim pismom oštro odgovorila #ijasamfranjo prosvjednicima
Organizatori prosvjeda odgovorili učenici Ani: ‘Kapa dolje na hrabrosti i dođi na prosvjed’
Poznato kakvu kaznu dobiva čakovečki profesor koji se fizički obračunao s učenicima
Odluka je pala: Nastavnici prosvjeduju zbog nasilja u hrvatskim školama
