Slavonska učenica obratila nam se potresnom pričom o pritisku u školi: ‘Hoće li me škola i okolina opet dovesti do pokušaja suicida?’
Nakon što smo objavili pismo vinkovačke gimnazijalke Ane, u kojemu je iznijela niz primjera psihofizičkog nasilja u školi kojima je svjedočila, na redakcijsku adresu i dalje nam pristižu brojne priče učenika pod #ijasamučenik, u kojima dijele svoja negativna iskustva s nastavnicima u školi, školskim sustavom općenito te posljedicama koje zbog toga trpe. Svoju priču s nama je podijelila i 15-godišnjakinja iz Vukovarsko-srijemske županije, ističući kako neki nastavnici i pritisak u školi utječu na učenike, pogotovo na one anksiozne ili depresivne. U potresnom pismu pita se i hoće li je škola i okolina opet dovesti do pokušaja samoubojstva.
Hashtag #ijasamučenik skovali su sami učenici, javljajući nam se sa svojim pričama iz školskih klupa nakon što je to učinila vinkovačka učenica 1. razreda srednje Ana Novosel, pismom koje je uzburkalo javnost i potaknulo brojne diskusije i komentare učenika i nastavnika.
U povećem broju pisama koje smo primili, našlo se i ono 15-godišnje gimnazijalke iz Vukovarsko-srijemske županije, čiji su podaci poznati redakciji, no zbog osjetljivosti priče, nećemo ih objaviti. Kazala nam je kako je škola nije dovela u probleme koji su je snašli, ali je utjecala na njenu borbu. Kako kaže, kroz svoju je priču htjela navesti primjer kako nastavnici i pritisak u školi mogu jako loše utjecati na djecu, pogotovo ako su anksiozna ili depresivna.
U nastavku pročitajte njenu priču, u kojoj upućuje niz pitanja školi i nastavnicima, a sva se mogu svesti pod – ‘Zašto nas ne naučite da volimo i cijenimo sebe i druge oko nas?’.
Ja sam učenica gimnazije. Vjerojatno svi misle, joj ona je štreberica, imala je dobre ocjene u školi, ma nije njoj teško. Često čujem od odraslih kako za hrvatsku djecu govore kako su mnogo obrazovanija od djece u drugim zemljama i to naposljetku pomalo i je istina. Ali naša djeca primorana su da uče sve, od povijesti, geografije do fizike, ali ne uče nas da volimo sebe. Kako da ja znam kako da kuham, peglam ili radim išta što mi je potrebno svakodnevno? Nastavnici se na nas ljute i optužuju nas kako ništa ne radimo, ali stavit ću sebe za primjer.
Izdvojeni članakKako da učim nešto, ako u glavi čujem glas koji me sputava, ako u glavi imam slike svoje izrezane ruke? Kako li ja mogu biti sretna, kada cijeli dan provedem primorana da učim predmete koji mi u budućnosti neće trebati? Zašto nas ne naučite da volimo i cijenimo sebe i druge oko nas? Mi smo djeca ograničeni. 1000 djece stavljena su da rade po istom principu i od njih se traži ista stvar, 6 sati učenja svakodnevno, bez da je ijedno od tih 1000 djece pitano: “Što te muči? Što želiš studirati pa da ti damo predmete koji će ti trebati? Što te usrećuje, a što sputava?”. Nitko nas ne pita jesmo li dobro, a ako kažemo da nam nije dobro, optužuju nas da se izvlačimo.
Recite mi kako da ja budem sretna i fokusiram se na ono što volim, ako sam primorana da učim 6 sati svakodnevno, u školi budem 7 sati te uz to sve nemam vremena za sebe? Učite nas kako da volimo sebe. Dajte nam predmete koji će nam trebati te nas naučite da obavljamo svakodnevne poslove. Učite nas više o prevenciji mentalnih bolesti, a manje o fizici. Dajte nam budućnost koju MI želimo. Ne svrstavajte nas u kategorije. Ja neću biti dio neke kategorije. Ja sam svoja, ali hoću li biti ako nastavim živjeti ovako? Hoće li me škola i okolina opet dovesti do pokušaja suicida? Mentalna bolest nije nešto smiješno i mnogo je važnije od kemijskih formula. Dajte nam da budemo jedinke. Dajte nam svakome jedinstveni program učenja. Nemojte nas sputavati u našim snovima.
Na naš upit, učenica nam je rekla kako je potražila pomoć brojnih stručnjaka, kojima redovito ide već dvije godine. I druge učenike koji se susreću sa sličnim problemima pozvala je da učine isto jer im to samo može pomoći.
– Svi me podupiru i idem prema boljem, no želim osvrnuti svima pažnju na to koliko škola stvara pritiska jer skoro svaki dan čujem nekoga kako se boji doći kući s lošom ocjenom jer se boji kako će im roditelji reagirati… Čujem nastavnike kako za neke učenike govore kako oni samo izmišljaju probleme… Po meni to je JAKO zabrinjavajuće i nadam se da će to i drugi shvatiti tako, apelira gimnazijalka iz Vukovarsko-srijemske županije.
Napomena
Prethodno objavljeni tekstovi na ovu temu:
Učenica I. srednje otvorenim pismom oštro odgovorila #ijasamfranjo prosvjednicima
Organizatori prosvjeda odgovorili učenici Ani: ‘Kapa dolje na hrabrosti i dođi na prosvjed’
Poznato kakvu kaznu dobiva čakovečki profesor koji se fizički obračunao s učenicima
Odluka je pala: Nastavnici prosvjeduju zbog nasilja u hrvatskim školama