Hrvatski srednjoškolci izostali preko 19 milijuna sati s nastave!
U prošloj školskoj godini 177.784 učenika, pohađalo je neku od srednjih škola u Hrvatskoj te su zajedno uspjeli napraviti nevjerojatnih 19,245,607 sati izostanka, što je za gotovo tri milijuna više nego li u 2013./2014. No ono čime se mogu pohvaliti u odnosu na prethodnu generaciju je manje neopravdanih odsustava. Imali su ih precizno 1,269,744, za razliku od generacije prije, koja je neopravdano izostala 1,428,103 sata.
Hrvatski su srednjoškolci u protekloj školskoj godini izostali nevjerojatnih 19,245,607 sati s nastave, priopćili su nam iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. To je povećanje u odnosu na 2013./2014. za gotovo tri milijuna sati, ali ono što donekle zvuči ohrabrujuće je smanjenje broja neopravdanih izostanaka.
Najviše izostanaka u Gradu Zagrebu, a najviši prosjek u Dubrovačko-neretvanskoj
Obzirom da u Gradu Zagrebu ima i daleko najviše učenika, ne čudi podatak da su oni skupili nominalno najviše izostanaka. Konkretno 39.322 srednjoškolca skupila su 3,865,185 opravdanih te 254,810 neopravdanih sati izostanaka.
To je nešto više od 98 opravdanih sati po učeniku, odnosno 6,48 neopravdanih. No te neopravdane izostanke sigurno ne pravi naš sugovornik, koji ide u školu koja ima zanimljivu praksu.
– Do sad nisam markirao nijednom uglavnom jer bi me moji zadavili kad bi vidjeli, budući im dođe mail svaki put kad sam zapisan da me nema. U razredu je koliko vidim slična situacija, ali tu i tamo netko šmugne kad misle da ih profesori neće zapisati, rekao nam je Matej iz XV. gimnazije u Zagrebu.
Kada je pak riječ o prosjeku izostanaka gledano po županijama, na čelu ljestvice je Dubrovačko-neretvanska. Tamošnjih 5.425 učenika, napravilo je 745.323 opravdanih izostanka, što je vrtoglavih 137 sati po osobi. Ilustracije radi, uzmemo li prosjek od šest sati po danu, to znači da su izostali gotovo 23 dana s nastave!
U istoj županiji visoko kotiraju i po broju neopravdanih izostanaka. Prosjek je gotovo 9 po učeniku. Na drugoj strani ploče, u Varaždinskoj županiji učenici rado pohode nastavu.
Tamo je bilo najmanje opravdanih izostanaka odnosno 73,54 po učeniku u tijeku prošle godine. U Varaždinskoj županiji nisu ni od frentanja naprotiv, za pohvalu su i u pogledu neopravdanih sati. Naime, u prošloj školskoj godini prosječno su ih imali 3,23 po đaku.
Izvor: MZOS
Motivi za markiranje strah od negativne ocjene, ali i dosada
Iz godine u godinu, broj neopravdanih sati u hrvatskim srednjim školama opada, pa se tako brojka od preko dva i pol milijuna u školskoj godini 2010./2011. smanjila za duplo u pet godina pa je kako smo već naveli, u prošloj iznosila 1,269,744.
Motivi za markiranje ili na drugi način izvojevano odsustvo s nastave uvijek su slični.
– Do sada sam u srednjoj školi markirao par puta, a razlog je uglavnom to što se pisao test ili što sam mogao biti prozvan za odgovaranje, a nisam se taj dan pripremio. Većina kolega iz razreda, isto kao i ja, znaju pobjeći kada ‘zagusti’, otkriva nam Andrija iz II. gimnazije u Zagrebu.
Kolega koji pohađa nastavu u istoj zgradi, ali u drugoj školi, ima malo drugačije razloge za odsustva od Andrije. No ponekad uspije proći i bez neopravdanog.
– Ove godine sam 20-ak puta izostao, a motiv mi je bio dosada na satu. Kad je test ili ispituju tada ne markiram da ne dobijem neopravdani, otkriva nam Tin iz Klasične gimnazije u Zagrebu te objašnjava da na nekim predmetima profesori ne skuže tko sve nedostaje pa uspiju odsustvovati bez neopravdanog sata.
Možda i u takvim okolnostima leži činjenica da se broj neopravdanih sati iz godine u godinu smanjuje, za razliku od opravdanih, čiji je broj u 2014./2015. narastao za dva milijuna u odnosu na godinu prije.
Izvor: MZOS
Osim tri gimnazijalca, među sugovornicama se našao i jedan učenik strukovne škole, kojeg također opsežno gradivo i stalne provjere znanja navode na izostanke.
– Učestalo markiram zato što nisam sposoban obaviti sve dužnosti koje mi moja škola nalaže. Pucamo po šavovima, jer nas ponekad ocijene i pet puta u jednom danu pa jednostavno ne stignemo sve naučiti, za kraj nam govori Nikola iz Tehničke škole Ruđer Bošković u Zagrebu.
