[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
Kontam si da sam u drugom životu bila Zdravko Mamić.
Ako nemate dejt za Valentinovo, lajk na Drolja sa Save i možda vam se posreći
Foto: pixabay.com
Kaže mama da uvijek moramo ostati pozitivni i gledati na vedriju stranu svih događaja. Pa se tako trudim i oko nedavnog sloma.
Ne mogu spavati već mjesec dana, ali barem sam uštedila na kupovanju Red Bulla ove godine. S obzirom na prošlogodišnjih 15 limenki, smanjenje na šest mi je skroz okej rezultat.
Ne mogu jesti, ali ionako ni ne stignem do menze jer sam cijeli jebeni dan u knjižnici. I izgubila sam koju kilicu, što je isto okej. #svinjiceizdrži
Jebeno je i kada se ne možeš skoncentrirati pa tri sata prolaziš istih deset stranica i ne možeš objasniti mami da si se ubila od učenja i svejedno dobila dva.
‘Bitno je sudjelovati’, kažem si kao svaki jebeni luzer na ovome svijetu.
Ono kad je baš kriza
U knjižnici sam cijeli tjedan. Suhi je doma jer jede govna i igra igrice pa ni nemam baš mogućnost zabušavati.
Jedine osobe s kojima razgovaram su tete za pultom i Visoka. Jer je i ona jednaki luzer kao ja i cijeli dan u knjižnici.
Došlo je do toga da smo otišle učiti na FER jer se knjižnica na Filozofskom zatvorila.
Jel može jadnije?
Naravno da može, bilo je to retoričko pitanje.
Kada pokušavaš učiti i počnu ti smetati glasovi koji se hihoću i skužiš da i oni imaju bolji život od tebe, jer te ometaju dok pokušavaš prevesti rečenicu iako je na hrvatskom.
– Hej, Barbs…, započela je Visoka rečenicu
– Ne sad. Ček. Još tri stranice pliz, odgovorila sam više drsko nego što sam htjela. Vidjela sam da ni ona već danima nije spavala.
– Ma samo sam te htjela pitati da odemo proći ovo sve još jednom skupa, znaš, prije ispita.
Ispit. Sutra popodne.
Uvjeravala sam svoju glavu da je okej pasti ispit, pogotovo ako si tjedan prije morala ostati doma jer ti je tako psihijatar preporučio.
Ali moja glava nekad baš ide protiv mene.
Mama mi govori da neka usporim, a ja čujem da što nisam bolje naučila.
Stvarno mislim da ludim.
– Aha, može. Super ideja, nasmiješila sam se umjesto isprike.
Ali bi mi zapravo dobro došlo. Da se uvjerim koliko točno ne znam.
Idi gori u paklu
Spavala sam samo tri sata. Što i nije bio problem, jednostavno nisam popila tabletu za spavanje.
U već standardnom separeu u Arki sam ponavljala gradivo s Visokom. Ona, ja, četiri kave na stolu, duhan od vanilije, sva sila papira i laptop.
I tješimo se da ‘ni ovo nije bitno’, a da ono drugo ‘sigurno neće biti u ispitu’.
Svaki put pred ispite doživim krizu identiteta. Prošle sam godine tako zaključila da sam ja roman, a nikako ep, ove godine sam Honore de Balzac.
Možda da opet odem do psihijatra i to mu kažem.
– Eeeeee dođeš pred mene na stanicuuuu?, nazvao me Suhi.
– E ne mogu, evo me ponavljam za ispit. Vidimo se za 10 minuta ispred učionice?
– Jel opet s Visokom? Ala, samo se s njom družiš. Ajde, vidimo se.
Kreten.
Dok je ispit došao na stol, meni se već povraćalo.
Tad sam se sjetila da je sve što sam taj dan stavila u sebe pola litre Red Bulla i tri kave.
Vrtilo mi se u glavi, ruke su mi se tresle i imala sam osjećaj da čujem boje.
Tad sam tek pomislila da kombinacija Red Bulla i kave možda nije najpametnija. Ali ispit moraš dati, a nikoga baš nije briga kako ćeš to napraviti i kakav ćeš biti poslije njega.
Suhi je bio vani za 20 minuta. Dobit će dva i pametnome dosta.
Pogledala sam u Visoku i vidjela da njezina kemijska puno lakše klizi po papiru od moje.
Dok smo mi došle pred učionicu, Suhi je našao društvo, i nije mogao gore.
Mislim da svaka godina, svaki razred ima jednu takvu. Štreberica. Ali ne ona klasična, ona Hermiona, nego ona kujasta, ona najgora, koja pred ispit govori da nije takla knjigu, da kurca ne zna o čemu se radi na kolegiju, a onda ti citira cijelo jedno faking poglavlje.
I ona uvijek dobije pet.
Nikada mi neće biti jasne takve osobe. Nije sramota reći da si učila, ali zašto da se ja osjećam kao govno jer se ubijem od posla i dobijem tri, a ti me uvjeravaš da nisi ništa dirnula i čarobno dobila pet?
Peticija za poseban krug pakla za takve osobe.
Hejt zbližava
Malo mi se povraćalo od tog njezinog prosipanja govana umotanog u cvijeće i Suhog koji ne može imati loše mišljenje ni o kome pa sluša i njezine pizdarije.
‘Spasi me’, govorio je moj pogled.
Visoka mi je pročitala misli i povela me van.
– Sere mi se od te cure, a vidim i tebi, rekla je kroz smijeh.
Umorno sam protrljala oči i shvatila da mi se i dalje povraća ali da mi je želudac već danima prazan.
Vidjela sam da je nešto zaustila i samo sam se nadala da me neće pitati kako sam napisala. Najgore što možeš napraviti nakon ispita jest pričati o njemu.
– Jesi za da odemo do menze?, pitala je umjesto toga.
Pojela sam cijeli obrok. Po prvi put nakon mjesec dana.
Mislim da nakon ni jedne ocjene u indeksu nisam bila tako ponosna na sebe.
Javite mi kad bude neki after-ispiti party
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
