Znate što vam se dogodi kad ste papučar? Umrete. Ako mi ne vjerujete, pitajte Suhog.
Cvijeće za Suhog primamo u inbox stranice Drolja sa Save
Foto: YouTube Screenshot
‘Dobro jebote gdje si ti?’, tipkam poruku Suhom. Ako su ponedjeljci grozni, onda je ponedjeljak nakon praznika ravan razočarenju kao kad ti netko kaže da postoji burek sa sirom. Smak svijeta.
Bilo je pet minuta do predavanja. Sjedila sam na uobičajenom mjestu i sijala hejt oko sebe. Suhi se inače javi i moli da dođem pred njega na autobus što ja redovno odbijem lažući samu sebe da ću učiti u knjižnici. Sad ništa, ni traga ni glasa.
Možda je umro, tko zna.
Dvije minute do predavanja stiže poruka.
‘hehee ja u Splitu kod žene’
Kakav. Jebeni. Papučar.
‘Papučar, sad mi javljaš? I puštaš me da tu trunem. Sama.’ Send.
‘a jebigaa malo samo’
‘Dobro, kad se vraćaš?’
‘nez nekad na kraju tjedna’
A mislila sam da ne mogu biti jadnija.
‘Oki uživaj’
Semaforka
Ušla je profesorica, a iza nje lik koji jako dugo nije vidio britvicu i još tri hipsterice s kavama iz KSFF-a. Pretpostavit ću da kad bi se pogledalo ispod crnih najlonki da ni one nisu vidjele britvicu.
– Jel slobodno ovdje?, pitala me jedna od njih.
– Mhm, promumljala sam. Nema Suhog, mogu barem izgledati manje usamljeno.
Ovu sam curu znala, bila je moje godište. Suhi ju je zvao Visoka, nije joj mogao zapamtiti ime. Ali pristajalo joj je, mogla je u fušu radit kao semafor.
Ja sam joj znala ime, ali ne puno više od toga. Svejedno mi nije bila draga. Mislim, meni nitko nije ispočetka drag, ali ona je bila jedna od onih cura koje su vječito u suknjama, vječito u žurbi i vječito dobro izgledaju. Ne vjeruj osobi koja uvijek dobro izgleda.
Predavanje je bilo smrtno dosadno.
– E meni je ovo smrtno dosadno, okrenula se Visoka prema meni i šapnula.
– Taman sam i ja to pomislila.
– Aj idemo van zapalit, govorila je dok je istovremeno tražila duhan u ruksaku. Svi na Filozofskom motaju. Nisam sigurna jel to zato što nitko nema para za cigare ili misle da su bolji od ostatka svijeta ako rade isto što i oni, samo na drugačiji način.
– Ne pušim.
Iz nekog razloga mi nije povjerovala.
– Ali pravit ću ti društvo.
Žensko prijateljstvo
Nakon pet minuta smrzavanja sam zaključila da Visoka možda i nije tako loša. Mislim, hejtale smo istu curu s predavanja, i to iz istih razloga, onu koja se nađe valjda na svakoj godini, u svakom razredu, onu koja nikad ništa ne uči, a uvijek je najpametnija. Mislim, tvrdi da ništa ne uči. A onda ti citira knjigu od 300 stranica.
Zajebi pronalazak srodne duše u osobi koja voli iste stvari kao i ti. Dobitak je kad mrzite iste stvari. Ili osobe, kad smo već kod toga.
Otišle smo na cugu poslije faksa. Inače bih išla sa Suhim na večeru u menzu i možda na pivo, but hey, shit happens.
Bile smo u bircu kod Trga, zove se nešto s kavom i knjigama. Nisam zapamtila, ali u svakom slučaju prigodno za studentice Filozofskog.
Bilo je potrebno manje od jednog piva i tri feminističke teorije da počnem slušati o njezinom ljubavnom brodolomu.
– Ne ponaša se prema meni onako kako zaslužujem. Zar ja fakat puno tražim?
Isprva nisam znala što reći. Ne kužim zašto ljudi misle da imaju pravo govoriti o problemima bilo kome. I zašto meni. Sa Suhim je rijetko kad razgovor bio ovako ozbiljan. Čak i kada bismo se dotakli škakljive teme, ili kad bih ja jednostavno kukala, sve bi okrenuo na zajebanciju, nasmijali bismo se i bilo bi gotovo. Barem na kratko.
– Ne tražiš previše, samo što zaboravljaš da nisu svi ljudi dobri i da neće svi kužiti koliko ti stvari činiš za njih, još manje da ti vrate istom mjerom.
Gledala me je kao da sam izgovorila ono što je trebala čuti.
– A sad, jebiga, malo ćeš biti tužna, malo ćemo popiti, poljubiti nekog stranca. I bude bolje, dodala sam.
Zapravo sam govorila ono što sam ja htjela čuti.
RIP Suhi
U 11 navečer nas je konobar lagano počeo tjerati. Ali tek nakon što nas je počastio žestom. Bile smo malo pripite i glasno smo se smijale na putu do tramvaja.
Tek kad sam došla u sobu sam se sjetila da već satima nisam pogledala u mobitel.
Poruka od mame, neke pizdarije za faks od nebitnih ljudi i sedam poruka od Suhog. Posljednje tri su izgledale ovako:
‘wtf barbs zaš se ne javljaš’
‘droljo di siiiiii’
‘pa fakaj se’.
Nekad imam osjećaj da je Suhi zapravo mačka, koliko pažnje traži. Neki dan je dlanom prekrio moju knjigu kako ne bih učila nego pričala s njim.
Zaspala sam prije nego sam stigla odgovoriti. Jebiga, malo samo.
RIP prošli tekstovi
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
