Pojela sam sve kolačiće. Jebiga.
Baci lajk na stranicu Drolja sa Save da se barem malo bolje osjećam
Foto: YouTube Screenshot
– E imam ravno 63 kile, šapnuo mi je Suhi dok smo bili u redu u ljekarni. Imali su jednu od onih koje te odmah mjere i važu.
– A di su ti?, podjebavala sam ga kroz smijeh i štipala za koščate ruke.
– Ajde ti svinjice stani na vagu, rekao je tobože prkosno.
– E baš hoću, rekla sam i digla nos.
I baš jesam.
I ništa.
– Nemoj mi reći da si vagu sjebala, govorio je kroz smijeh.
– Nisam ništa sjebala, napravila sam sve što piše. Upalila, pričekala nulu i stala.
– Možda si predebela, tko zna, gušio se od smijeha.
Ajmo ispočetka.
Upalim. Pojavila se nula. Stanem.
57.
Nemoguće.
Pogledala sam opet. I dalje je pisalo 57.
– Ajde Barbs, ti si na redu.
Nije mi bilo dobro. Zavrtilo mi se u glavi.
57.
Najviše što sam u životu imala. A smršavila sam u posljednja dva tjedna. Kako?
‘Nemoguće’, ponavljala sam si, ‘mora da je vaga sjebana’, tješila sam se.
‘Nothing tastes as good as skinny feels’
– Koji ti je kurac sad?, pitao me nakon što se treći put nisam nasmijala na neku glupu šalu.
– Ha? Ništa.
– Šta je rekla vaga?
– Rekla je da prestanem jesti.
– Daj Barbs ne zajebavaj se, šta imaš, 45 kila?
– 57. Pedeset faking sedam.
– I tebi je to kao puno?
– Sedam previše.
Pogledala sam se u ogledalo tu večer. I dalje su mi se vidjele ključne kosti. Pogledala sam si u šake. Mama uvijek kaže da imam tanke prste. Podigla sam majicu. Rebra su se nazirala. Ali ne sva.
Ali i trbuh sam si vidjela. I bedra su se spajala. I ruke su mi velike. Mama kaže da nam je to genetski.
BMI kaže 20.2. Poželjna masa s obzirom na visinu.
Preskočila sam večeru.
Umjesto jednostavnih recepata koje nikada neću napraviti, prije spavanja sam na Tumblru tražila inspirirajuće citate i fotke manekenki.
Potražila sam svoje stare fotke. Kako sam tada bila lijepo mršava. A i onda sam mislila da sam debela.
Iduće jutro sam bila gladna. Ali hej, trbuh se uvukao.
Mediji lažu
Nije loše. Ponovno si vidim jagodične kosti, kukovi se opet zabijaju u madrac kada legnem potrbuške.
Visoka je primijetila da sam smršavila. Doduše, nije bila oduševljena. Meni je to uljepšalo dan.
– Jel jedeš ti što?, pitala je polovično u šali, polovično zajedljivo.
– Tu i tamo, odgovorila sam sretno.
Sjedile smo na kavi i odgađale faks. Zaključila sam da ako se uvjerim da mi je menza daleko i popijem jednu kavu više na dan, mogu preskočiti i ručak.
– Jel se tebi ruke tresu?, upitala je, ovoga puta zbilja zabrinuto.
– Ma nije ništa, tlak me opet jebe.
Slagala sam. Nisam htjela da se brine. A nisam se htjela ni svađati jer bi me pokušala natjerati da jedem.
Prije spavanja sam standardno drkala po mobitelu. Skrolanjem do sna.
Iskočio mi je tekst o tome kako je dokazano da je ženski trbušćić seksi.
I ispod njega nešto o plus-size modelima.
‘Mediji su puni govana’, pomislila sam i zagrlila svoje kosti.
Moji tekstovi su slađi od kolačića
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
