[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama
Iako mi na osobnoj piše da imam 20, moja mama i dalje misli da imam 15. A nekad je i u pravu.
Učinite me najpopularnijom droljom lajkom na Drolja sa Save
Foto: YouTube Screenshot
‘Mala hočeš dolaziti doma za vikend’
SMS od gospođe majke.
Bio je četvrtak popodne, sjedila sam s Visokom na kavi i nisam imala obaveza na faksu do ponedjeljka. Laganini.
– Jel se Suhi javio?, pitala je Visoka.
Naravno, kad se cijeli stol zatresao od vibracije mobitela.
– Ma ne, mama je. Pita hoću kući.
‘Nisam planirala. Imam za učit i one seminare što su ostali iz prvog semestra napisati. Zašto, jel treba što?’ Send.
Super mi je kako se uvijek trudi pisati s kvačicama i crticama i u 99% slučajeva fula. Ili kada mi šalje one naljepnice na messengeru jer su joj slatke. Slatko.
– I, jel ideš doma ili idemo van u subotu?
– Definitivno idemo van.
Ne idem često kući. Nekako kao da sam si sve prebacila u Zagreb. Imam tu frendove, čak svih dvoje, sestru, faks i posao, a i veš znam oprati. Kući idem samo da vidim mamu i tatu. Čak mi je i pas koji je bio doma uginuo ove godine, tak’ da ono.
A i nemam neko društvo kući. Nisam od onih ‘srednja škola je najbolje iskustvo’ osoba. Jer meni nije bila. Draži su mi kolege s faksa nego školski.
Plan je bio preko dana učiti, preko noći tulumariti, pogledati koju epizodu serije (odnosno serija jer jebiga).
Petak, dan za ležati u krevetu i pogledati cijeli Netflix
– eeej kaj radiš?, stiže poruka od Suhog nekad u petak oko podneva.
Vidjela sam je za pola sata, kad sam se probudila. Nisam bila ni mamurna, niti sam večer prije bila vani, jednostavno sam lijeno đubre koje voli spavati i jedina stvar bolja od kreveta jest krevet s laptopom i kavom.
Pa sam si skuhala kavu i donijela laptop.
‘Samo jedna epizoda’, šapnula sam si.
Znala sam da lažem. Ali sam se pravila glupa.
S obzirom na to da sam u tjedan dana pogledala 36 sati serija, bilo bi sramota prekinuti niz. Upalila sam si ‘The Young Popea’ i chill.
– evo idem gledati seriju pa ću učit, odgovorila sam mu. I dodala: jesi ti već doma?
Suhi je jedan od onih ljudi koji su sa svima super i voli ići kući pa ide svaki vikend. Nekad mi nije jasno kako smo postali frendovi.
– krećem za sat i poool
On i random umnažanje slova gdje ne treba.
Gledala sam mladog papu i sramila se što stalno mislim na to kako je Jude Law zgodan u papinskoj halji. Bila sam prelijena i za otići do menze iako se doslovno moram samo spustiti niz stepenice i preći cestu. Previše posla za mene.
Lakše mi je bilo narezati kobasice. A i uz to nisam morala prekidati gledanje serije.
Nakon dva sata sam se premjestila za radni stol i odlučila učiti.
Ugasila sam seriju, otvorila tekst koji moram pročitati, razveselila se kada sam vidjela da ima samo desetak stranica i… a ništa, ugasila ga i stavila da se skine još jedna epizoda, taman dok skuham kavu.
To sam isto napravila još tri puta. Iz kreveta za stol, sa stola natrag u krevet. Dok nije bilo deset navečer. A to znači da je vrijeme za tuš i spavanje. Party hard, studentski život, ovo ono.
Nema veze, pa bio je samo petak, stignem sve u subotu i nedjelju.
Sve je okej mama, evo odrasla sam, sve stižem.
Subota je ludilo, propuh me je ubio
Okej, vikend nije išao po planu.
Glava me je bolila kao da sam popila cijeli Roko i onda pustila da mi slon sjedne na mozak. A najgore od svega je što nisam popila ništa i zašto me onda koji kurac boli glava i zašto me bole mišići i zašto mi je nos začepljen?
Mislim, znala sam da sam bolesna, nisam glupa, ali zaštoooo?
– Kaj mi onda večeras?, drndao mi je messenger.
Fuck, izlazak s Visokom.
– Sorry, nisam u stanju nikamo večeras. Odvratno me glava rastura, idem se kljukati tabletama i spavati.
– A pupi. Javi ako ti bude bolje!
I srčeko i kamila na kraju. Slatkica.
Poslala sam mami SMS da sam bolesna i drmnila dvije tablete. Šteta što nisam zaspala prije sve sile poruka koje sam dobila: pa jel imaš čaja, jesi otišla neki dan po voća, a rekla sam ti da se paziš, znaš da te ubije uvijek ova promjena vremena, sad lezi i odmaraj i ne mrdaj nikamo ovaj vikend, jel ti jasno?
Htjela sam biti ljuta na te poruke, jer se svako malo ponaša kao da sam kriva za to što sam se razbolila i kao da se ne znam onda liječiti. Ali nisam mogla.
Htjela sam da mi mama dođe i skuha juhicu. Htjela sam da sam otišla kući taj vikend. Mama me uvijek tetoši kad sam bolesna. Pravi tost, čaj od kamilice i kuha juhe. I tjera me da ležim u sobi iako se smrtno dosađujem.
Imala sam hrpu knjiga za stolom, praznu sobu jer je Cimi negdje tri dana išla slaviti položene ispite, i neodgovorene poruke od Suhog na koje sam samo mogla reći da ne mogu pričati jer umirem u krevetu.
I zaspati.
Probudila me zvonjava mobitela u 8 navečer. Bio je mrak, ja nisam bila baš sigurna što se događa, ni zašto sam spavala, ni odakle svira glazba. Trebala mi je dobra minuta da se javim Suhom.
– Halo? Reci, mrmljala sam u mobitel još u polusnu.
– Znam da si bolesna al’ ajde samo mi dođi dolje otvoriti.
– Štakojikurac, jel nisi ti doma?
– A bio sam, ali nemam kaj radit pa sam se vratio popodne.
Nosio je vrećicu punu naranči i juha iz vrećice.
Da imate što čitati dok ste bolesni
[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare
[Drolja sa Save s1e21] Tinder: Sedam poruka i povratak iz mrtvih
[Drolja sa Save s1e20] Ja sam zapravo frajer
[Drolja sa Save s1e19] Post-klupska depresija
[Drolja sa Save s1e18] Jesam ja lezbijka?
[Drolja sa Save s1e17] Ne želim biti debela
[Drolja sa Save s1e16] Prvi put je najbolnije
[Drolja sa Save s1e15] O bivšima i mrtvima sve najbolje
[Drolja sa Save s1e14] I ove ispite isto nabijem na kurac
[Drolja sa Save s1e13] Psihički slom
[Drolja sa Save s1e12] Suhi je umro
[Drolja sa Save s1e11] Kod kuće je najgore
[Drolja sa Save s1e10] Odjebala sam Armin van Buurena
[Drolja sa Save s1e9] Nisam ukrala Božić, samo poklon
[Drolja sa Save s1e8] Božićni party u Roku
[Drolja sa Save s1e7] Grinch u Zagrebu ilitiga dirljiva priča o nejebici
[Drolja sa Save s1e6] Nekome su ispiti, a netko će ispiti
[Drolja sa Save s1e5] Svi muški su svinje
[Drolja sa Save s1e4] Fuj, ferovci
[Drolja sa Save s1e3] Stigla pošiljka
