[Drolja sa Save s1e25] Drugi prvi put

A- A+

27. svibnja 2017.

Novosti

Barbie

A- A+

Postoji prvi put za sve. A za nešto i drugi prvi put.

Za prolazak ispita lajkaj Drolja sa Save

Foto: YouTube Screenshot

– Zašto ti uopće izlaziš s tim likom?, pitao je Suhi punih ustiju hamburgera iz Casandre.

Mislio je na medicinara.

– Kako misliš ‘zašto’, kakvo ti je to glupo pitanje?

Malo me isfrustriralo to pitanje. A kad kažem ‘malo’, zapravo hoću reći da sam bila spremna nabiti Suhome taj hamburger dovoljno duboko u grlo da nikad više ne postavi neko glupo pitanje. A uvijek ima glupa pitanja.

Osim ovog. Ovo je bilo na mjestu.

I to me frustriralo.

– Pa ne pričaš puno o njemu, a viđate se poprilično dugo. A kad pričaš, zaključim samo da je seronja. Ne kužim što radiš više s njim.

– Ma po čemu si ti zaključio da je seronja?

Sad sam već pizdila.

– Barbs, ne sjećaš se HDZ-a?

Izdvojeni članak

[Drolja sa Save s1e24] Preobratila sam gej tipa

Ili si čovjek, ili političar

Medicinar je HDZ-ovac.

U načelu mi to ne smeta. Imam frendove koji su pederi i frendice koje su lezbijke. A neki su i iz Srbije, tako da ono. Teško da može različitije.

I neki od tih ljudi su u strankama. Čak i ovi iz Srbije. I okej smo si s tim. Isto kao što smo si okej s tim da su neki od njih homoseksualci, a ja… Pa u najboljem slučaju sam heteroseksualka. I možemo razgovarati o idejama, kao što razgovaramo o filmovima – možda ne gledamo iste filmove, ali možemo razgovarati o njima kao inteligentna bića. I ne mrzimo jedni druge jer nismo pogledali omiljeni film druge osobe.

Tako bi trebalo ići i s političkim idejama. I ide, uglavnom. Ako niste medicinar.

Onda na nekoj ležernoj kavi pokušate uvjeriti osobu preko puta vas u sve u što ta osoba ne vjeruje. I ne date joj da kaže svoje mišljenje, pa to više izgleda kao predizborni govor, a ne razgovor.

I tako sam sat vremena sjedila na toj kavi i slušala zašto su potezi Vlade opravdani i dobri i zašto ih mi običan puk ne razumijemo.

Inače bih se samo ustala i otišla. Da mi prislonite pištolj uz glavu i pitate zašto sam ostala na toj kavi, ne bih znala reći.

– Naravno da se sjećam. Ne kužim što hoćeš sad s tim?

Izdvojeni članak

[Drolja sa Save s1e23] Ja sam odrasla osoba i ne treba mi mama

Tretiraj me kao smeće

– Jebate Barbs, neću ništa. Samo i dalje ne shvaćam zašto si s njim.

– Prvo, nisam s njim, jer mi nismo u vezi. Samo idemo na povremene kave. Drugo, što to tebe uopće briga? Tebi treba biti najbitnije da kad se vidimo imam još koju sočnu priču. A i imamo sličan ukus za glazbu, znaš koliko je teško naći dečka u Zagrebu koji sluša Krankšvester?

– A znaš da ne želim da budeš s nekim seronjom. Mislim, kaj ja znam, možda si s njim jer je pametan. Ili zgodan. Ili…

Ili sam usamljena.

– Ili…

Ili tako dugo nisam imala dečka da pristajem na povremene kave s likom koji bi više usrećio moju baku, jer je visok, zgodan i budući doktor, nego mene.

– Ili…

Nemoj to reći.

– Ili si drolja koja radi ono što drolje čine. A slut does what sluts do, rekao je Suhi i zajebantski me udario po ramenu.

– Najvjerojatnije da je to, nasmijala sam se.

Bolje obična drolja nego obična jadnica.

– Ali sada na nešto malo ozbiljnije, rekla sam da promijenim temu, jesi skužio kako neke stvari imaju potpuno krivo ime?

Gledao me onim ‘ja sam zbunjen i nemam pojma što ova ispred mene govori’ pogledom.

– Pa, uzmi Svemir na primjer, nastavila sam, u njemu uopće nije sve mirno, nego je baš suprotno. Zašto se onda ne zove, ne znam, Sve-Kretni-Nemir?

Zastala sam i nabacila svoje najozbiljnije lice, kao da sam upravo postavila pitanje kojim će se izliječiti glad u svijetu.

Suhi me je gledao baš kao da sam skrenila s uma.

– Zbilja, Barbs, to si baš dobro primijetila. Isto je i s Edom Maajkom, to baš ne kužim, ipak je prihvatio šalu.

Prijatelj radi što prijatelji čine.

Izdvojeni članak

[Drolja sa Save s1e22] Skidam se za pare

Prvi poljubac davno zaboravljen

Opet smo bili na kavi. Medicinar i ja. Ovaj put nisam morala slušati HDZ propagandu, već to kako je ženina glavna zadaća roditi, a muškarčeva da doprinosi materijalno.

Htjela sam ga udariti po tim ustima.

Ali opet nisam.

Kaže, zato mu se baš sviđam, ja studiram književnost pa bih bila savršena žena jednom doktoru. Pokušao me je uhvatiti za ruku dok je govorio kako bismo mi mogli jednog dana biti predivna slika: on doktor, ja načitana umjetnica, i čopor male djece koji bi bili inteligentni i lijepi na oboje. On je zbilja mislio da je romantičan.

Hej, prošle sam godine planirala odustati od faksa i postati sponzoruša/trofej-žena. Možda mi se snovi konačno ostvare.

Onda sam se sjetila našeg poljupca na Zrinjevcu, u vrijeme Adventa. Bilo je zbilja lijepo i tada mi se nije gadio i nije u meni budio želju da ga udarim i odem biti časna sestra na Himalaji.

Od tada se nismo ni jednom poljubili.

Pa sam se nagnula preko stola, privukla njegovo lice svojem, i poljubila ga.

Vatrenije je bilo kada sam poljubila Visoku. Ma jebeš i to, više sam se uzbudila kada sam se kao mala ljubila u zrcalo u sobi ili dok sam ljubila mega poster mladog Keanu Reevesa na zidu.

– Vau, ovo je baš bilo… Jako dobro, rekao je kroz smijeh.

Ajde, barem je netko od nas dvoje uživao.

– Jesam ti ispričala svoju teoriju o Sve-Kretnom-Nemiru?, pitala sam ga šaljivo.

– Nisi, o čemu se radi?, pitao je djelomično znatiželjno, ali više zbunjeno.

Onda sam mu ispričala. I očekivala smijeh. Ili nešto. Bilo što. Sve bi bilo bolje od onoga što je zapravo rekao.

– Svjesna si da to nema smisla, jel da?