[Dnevnik brucoša] Cuclaj tu naranču

A- A+

15. siječnja 2017.

Faks

Bezimeni

A- A+

Znate kako je Seinfeld serija o ničemu? E tako je ova epizoda Dnevnika Brucoša o ničemu. Samo što nije duhovita, ima puno psovki i po ničemu nije kultna.

Flickr/ Rodrigo Denubila

Izdvojeni članak

[Dnevnik brucoša 2] Topla čokolada

U srijedu sam se probudio oko 10 ujutro. Imao sam puno posla taj dan. Zato sam se tako rano i probudio. Sunce se probijalo kroz moje od dima sive zastore, a ja sam ostao ležati zatvorenih očiju nekih petnaestak minuta.

Nešto sam lijepo sanjao. Ne znam sad šta, ali sam znao da je bilo dobro po šatoru u gaćama. Dvoumio sam se dal’ da drkam sad il’ navečer. Po svim zdravorazumskim kriterijima, bilo je svejedno. Argumenti su zapravo i naginjali za ujutro. Jučer i prekjučer nisam. Imao sam svako moralno pravo da to napravim odmah. Al’ opet, da sam to napravio odmah, ne bi se imao čemu veseliti ostatak dana. Takav je bio dan.

Nisam na kraju. Ustao sam i s tom antenom otišao do kupaonice. Šator je bio uporan. Bio sam ljut na na njega. Stao sam bos na hladne i mokre pločice ispred vecea. Smrad nije odustajao. Stajao je ukočen i gledao me. Kao da mi se ruga. Kao da mi prkosi. Bila je to neoprostivo prkošenje direktnim naredbama.

Uostalom, kom ja lažem. Zna se ‘ko tu koga sluša. Prevukao sam gumu bokserica i zapišao cijelo kupatilo.

Izdvojeni članak

[Dnevnik brucoša 2] Ne idem ja tamo di ti ideš

Labudica

Prvo sam morao u kopiraonu. Trebao sam taj dan otići na policiju da se prijavim. Neki PTSP-ovac koji živi ispod mene je prošli tjedan tri puta zvao muriju da sam preglasan. Mislim, ne znam je’l bio u ratu ili ne, ali je bio lik koji je je imao cca 50 godina i živio je sam.

Mislim, ne znam jel živio sam, ali prepostavljam da je, jer je mirisao kao muškarac koji živi sam (kiselo pivo + znoj+prašina), nosio pufaste prsluke i imao masnu kosu. Uvijek mi je bilo malo žao tih likova. Pretpostavljao sam da svi rade u HEP-u i jedu grah iz konzerve i drkaju na cure iz 24 sata.

Uglavnom, lik je tri pua zvao muriju,a ja uopće nisam bio glasan. Nik’o nije dolazio do mene ni ništ’ .Mislim da je lik jednostavno puko zbog nedostataka sunčeve svjetlosti il’ tako neki kurac pa je zvao bezveze. Uglavnom, policajcima sam mirno objasnio da sam sam u stanu i da nema nikakvog tuluma ili ne znam šta i da je lik vjerojatno zvao policiju jer mi je ispala vilica na pod. Ovaj luđak od dolje nije bio zadovoljan i srao je nešto pa su mi policajci oderali 500 kuna kazne jer nisam prijavljen na toj adresi. To je u njihovoj glavi valjda bilo kompromisno rješenje.

Kopiraona je bila prazna. Unutra je bila samo butra koja je radila u njoj. Imala je onaj kravlji pirs ispod nosnice i nosila je nekakve dronjke. Pretpostavljao sam da je labudica s viših godina filozofskog, samo je bila u naprednijim stadijima razvoja pa ju je život već dosta nagazio. Labudice su one butre koje nisu debele, ali imaju snažna bedra i velike guzice a nemaju sisi. Kad su mlade i kad je toplo nose pufaste bijele bluze i kratke hlačice. Često su znojne jer voze zahrđale ponije jer misle da je to kul iz nekog razloga. Svako proljeće prekinu neku vezu i onda se droljasaju. Pun ih je grad tim bijelim košuljama i gegastim dupetima. Hence labudice.

Kad dođu do četvrte godine faksa i 25 godine života već su vidjele svašta. U prosjeku su dopustile petorici studenata anglistike koji nose pulovere i slušaju Moriseja da im među noge uguraju svoj nesigurni pimpek previše. Starci ih više neće baš financirati pa su ogorčene i nose dronjke i rade studentski i kopiraoni.

Takva je bila ova.
Jedva da me primjetila i nadrkano ispirntala taj neki papir koji mi je trebao. Bilo je očito da nezahvalna glupača mrzi svoj posao. Misli da je bolja od toga da nekom neotuširanom klincu s rupama u vensicama i mokrim čarapama printa papire. Nisi sestro. Plus, nisam kužio zašto je nezadovoljna. Meni je jedna od najvećih ambicija da radim u kopiraoni.

Prvo, kopiraone jebeno mirišu. Kao drugo, zujanje printera baš lijepo hipnotizira. Kao treće ne moraš ništa mislit.Samo bezumno obavljaš te jednostavne radnje. Kao da igraš Pacmana cijeli dan, samo ti još na kraju plate. Ja sam igrao Pacmana cijeli dan i niko mi nije dao ništa.

Izdvojeni članak

[Dnevnik brucoša 2] Očajno barenje

Nepismeni i ludi

Kad sam stigao u Petrinjsku već je bilo pun kurac gužva. Ekipa je bila podjeljen na pola. Jedni su bili ludi i nepismeni ljudi koji su djelovali kao da su na muriji manje više svaki dan svog života. Toplo je i čekanje im daje neku svrhu. Da ne moraju čekat na muriji samo bi bili nepismeni i ludi ljudi negdje drugdje. Puno je bolje bit nepismen i lud u čekaonici nego lud i nepismen na ulici ili u dućanu ili u stanu bez grijanja di gledaš dnevni program RTL televizije.

Druga polovica su bile žene u skupim kaputima koje su stavile puno parfema i vadile su utovnice po žužnom postupku jer su išle na skijanje pa su se pod pauzom na poslu sjetile sredit to. Bile su brutalno nadrkane i maltretirale su jadne babe njihovih godina koje su sjedile za šalterima i morali mirno klimati glavama dok su te klimakterične babetine kolutale očima.
Ja ne znam u koju sam skupinu pripadao. Pretpostavljam da sam bio bliže ovim ludim i nepismenima.

Stao sam negdje u kut, drkao po mobitelu i trudio se da nikom ne uhvatim pogled. To sam dosta uspješno radio nekih 10 minuta. Onda sam vidio kako neka baba klikće po nekoj mašini i uzima broj. Ja to nisam napravio, pa sam se osjetio malo glupo. Otišao sam do tog đuboksa i uzeo broj. Ispostavilo se da ispred mene ima 48 ljudi. Malo sam umro iznutra.

Vratio sam se natrag u kut. Na nekom semaforu iznad su se izmjenjivali brojevi. Mijenjali su se svakih sedam minuta u prosjeku. Probao sam izračunati koliko bi trebalo da ja dođem na red. Nisam uspio.

Odlučio sam otići na kavu preko puta.

Izdvojeni članak

[Dnevnik brucoša 2] Imam salmonelu

Naranče

Birc preko puta je bio skoro prazan. U jednom je kutu šanka sjedio nekakav komunalni radnik i pio gemišt. Sjeo sam malo dalje od njega za šank i naručio kavu. Komunalac je malo smrdio ali si to nisam htio priznati zbog svoje ljevičarske krivnje. Pokušao mi se nešto i obratiti, ali nije imao dovoljan broj zubi i kontrolu jezika koja bi mu dopuštala da glasove formira u riječi. Nisam ga ništa razumio. Malo sam se i uplašio pa sam šutio u buljio si u prste.

U birtiju je ušao neki bilder i sjeo za drugi kraj šanka. Bilo je očito da ulaže puno vremena u to da bude bilder. Mislim, nije bio amater. Osim što je bio nabildan, nosio je one ružne patike kao za trčanje al’ su za grad za koje će se 2018. govorit da su totalno 2016. i neku trenerku koja se sužavala prema gležnjevima.
To mi je bilo smješno.

Lik je bio bar 10 godina stariji od mene i u pola dana se spremao da ide u teretanu. Očito da ništa drugo nije u životu radio kad je taj krunski dio dana mogao posvetiti treningu. To mu je bio prioritet. Ovaj komunalac je pijan u dva popodne u srijedu al’ barem nekad šmrkljem počisti ulicu.Bilder nije imao takvih zasluga. Bio je posvećen samo i iskuljičivo sebi. Isto ko i ja, samo dijametralno suprotno.

U jednom trenutku bilder je iz torbe izvadio naranču i stao je guliti za šankom. Mislim, logično. Sigurno je negdje pročitao da prije treninga mora unjeti voćne šećere ili tako neki kurac.Zamišljao sam ga kako sa svojih 28 godina živi sa starcima. Možda dijeli sobu s mlađim bratom ili tako nešto. Ustaje u podne i ide u teretanu. Izgledao je kao da iskreno uživa u svom zdravlju. Nije izgledao da ga pretjerano brine što sjedi tu u dva popodne u srijedu. To ga nije briga. Ali ga je zato briga što unosi u tijelo.

Gledao sam kako guli tu naranču, kida krišku i stavlja ju u usta.

– Cuclaj tu naranču, pobjeglo mi je.

– Šta? Pitao je lik zbunjeno.

– Ništ, rekao sam.